Lemarchandova kutija



subota, 26.01.2008.

omotana njegovim rukama



ne pitajte je kuda je otišla
možda je to bilo sunce omotano algama
ili mjesečina zemlje svjetlucava iznutra
kao bodeži venecijanskig plemića
ili ulašteni podovi dvorca sjevera

ne pitajte je kuda je otišla ni što je ponijela
jer vidjeli su je kako nosi tamnozelenu
i tamnoplavu bočicu nepoznatog sadržaja
tekućina je blještala samo u mraku

ne pitajte one koji znaju jer oni vam neće reći
ništa od očekivanog samo nepovezanu priču
dvije tri suze na rastanku neće vam reći ništa
osim o prirodi lokalnih običaja

ipak odat ću vam tajnu
uzela je masku drvenu proljetnu
izradio ju je stolar prije stotinu godina
čudovišna maska čudnovatog kljunaša
i crvena halja ispod staklene zavjese
ukradena u sumrak

omotana njegovim rukama krenula je
utiskujući jedan po jedan trag u
pedeseti dvorac odlučila je točno koji će biti njen
i samo su krugovi na vodi prkosili svijetu
usklađeni svemirom rugali se još jednom danu
- 01:01 - Komentari (32) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.01.2008.

pogled u mekoću parka sniva tajanstvene snove






pogled u mekoću proljetnog parka donosi nove tragove sjena
koje prolaze polako kao žila kroz tijesto dana utapa se
misao po misao sve što smo nosili zajedno kao kamenje
na zelenu rijeku gradeći kule od zemlje i dragog kamenja

oniks žad jantarno svitanje zarobljava tvoje sjajne oči
pogledom zvijeri metamorfozira iz jednog u drugi krug
vrtložećih stvarnosti dok oko moje kamere vidi samo
toplinu modela u napuštenom crnom gradu bojamo


ograde zimskih dvoraca promiču lijeno kao pozaspale mačke
nogu pred nogu ovijeno omčama svile tamo na brdu gdje su
nekada iskivali katane veoma pažljivo i tamo gdje se posluživao
čaj od jasmina tamo baš gdje si mi sumpornom vodom
nacrtao križ na čelu koji još uvijek nosim umjesto tiare

dok pogled u mekoću parka sniva tajanstvene snove
znam tajanstvo mora ostati tajanstvo jednom i zauvijek
i nikada više
- 22:45 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>