Lemarchandova kutija



srijeda, 31.01.2007.

Ningen Kokhuno









reče meni prolaznik neki
jednostavna i moćna
ti pjesma bijaše
znaš ona o jahaču noći
japanske krvi
crne kose mu lelujale
kada dodirnuh ga grudima
i rekoh prolazniku nekom
tako osjećam se
jednostavno
bez suvišnih misli
bez kajanja
bez straha
uzeh ga u tami mračne noći
samo tako mekano
prisno
povjerljivo šapnuh mu
pravi si
Ningen Kokuhno
majstore
još tragovi tvoga
nihon to mača
utiskuju sjećanja
sinoćnje borbe
umjesto varljivih
obećanja
o ljubavnoj
iluziji
- 16:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.01.2007.

elegantne ruševine na kraju grada





počela sam voljeti sve ono
što ti iskonski mrziš
i ljude druge boje kose
i strano izraženih očiju
i hranu koja ti izaziva mučninu volim
puštam je neka teče poput slapa
niz moja gola ramena dok hranim
pse lutalice u lunaparku
ne znam zašto nenamjerno je
jedino boje
boje ostaju u zajedničkom vlasništvu
kao pogled mačke u prolazu tržnicom
kao lepet golubinjih krila
kao balada za posljednji ispit
u glazbenoj školi
okus slatkog
zaboravljene niti paučine na polju
lavande
i mirisi
mirisi na jug
počela sam voljeti sve ono
što ti iskonski mrziš zamijenila sam
mržnju za ljubav i lebdim
nad ruševinama na kraju grada
sasvim nevidljivo i lako
kao oblak
- 21:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 12.01.2007.

a ti i ja na vrhu hotela svijeta od stakla









a ti crveniš na vrhu hotela u staklenom
kafiću lice bijelo oblijevaju ti rumeni valovi
ugodne topline
dok gledamo tramvaje koji voze na istok
sasvim suludu jurnjavu nepoznatih ljudi
znamo
postojimo u tom jednom jedinom trenutku
tišine
postojimo u tvom bijesnom pogledu viteza
zaštitnika
postojimo bez razloga u samoći i bez glasa ima li
zapravo jačeg prijateljstva dviju duša povezanih
tajnama
modrom bojom očiju i oblikom slova na ekranu
putujem s tobom tako kradom
zaista radujem se radujem
zaista
ne postoji ni vrijeme ni crvi svemira
koji će nam pokazati kuda i kako dalje
u igri postojanja biramo kartu čarobnjaka
znamo
i uvijek su nam oči
hvatale bljesak beskonačnosti
sadržani svijetom od stakla
biramo baš taj svijet
od kristala sazdan
jer znamo sve
znamo
riječi mijenjaju smisao
ali srce
ne
- 17:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>