Lemarchandova kutija



utorak, 27.11.2007.

moja je suknjica sa suska!






modrina mora plovi mojom kosom i dugo to ide
kao predugi porođaj sa bezbroj bolnih trudova
nitko ne razumije osamljenost mojih dlanova
ni golotinju mojih nogu dok plešem tararajčicu

suknjica mi odavno sašivena na susku
tamo sam uronila u pijesak i nisam nikada izašla
nikada nisam prihvatila sjeverne stvari
nikada nisam dopustila snijegu ni pahuljama
da mi padaju po glavi


uvijek taj štit mora u mojim tirkiznim očima
uvijek slane vjeđe
da li od suza da li baš baš od suza


uvijek plačem vjeruj multiplicirani brate
od tuge i sreće kada dolazim
u svoj djetinji morski grad
od sreće jer vidim ga ponovo od tuge
jer znam da ću ga napustiti
gonjena vješticama materijalizma

ali sretna sam sretna
bio je moj
bio je nekad davno samo moj
sa svim svojim raspuknutim keramičkim pločicama
i krkom kao safirom u jutarnjoj daljini

modrina mora pleše mojom kosom
davni su to zvuci indije i stijenama ranjavam ruke
kako bih lakše pretrpjela bol rastanka jer
zapravo nikada nisam prestala biti galeb
i slijetati na plave haljine kvarnera
i uvijek sam bila mačka skitnica
tamo negdje oko opatije gdje mi je ostalo
sve što nosim sa fotografijama u oku kamere


svo moje privatno vlasništvo
okus soli
dodiri ružičastih stijena na goloj koži
i ta prokleta čežnja koja me vuče
vuče ka jugu
- 22:31 - Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

tornjevi zvone na proljeće




kao da je došlo proljeće
trava je opet žuto zelena i
vjetar sjevera opet je sladak

kao da je došlo proljeće zvone
tornjevi i svi prijatelji vraćaju se
na kavu u podne

čini se došlo je proljeće
držiš me za ruku dok kosa
tvoja prelijepa kosa boje maka
pada na moja ramena

kao najfinija svila izvezena
kitnjastim krasopisom
kao proljetni snijeg
otopljene boli i miris koji pluta nebom
- 12:35 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>