Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,15.12.2008.

S tobom u trajanju





Iskrenje nadirućih misli
I zapaljena želja dahće
Ispod zavjese trepavica.
Oslikano vrijeme trajanja
Između razdjeljenih bedara,
Poljubac utisnut iza uha
I odjek strasti u utrobi,
Što ključa potvrdnim odgovorom
Na drhtajem postavljena pitanja.
Kroz grotlo vulkana pomame
Lava silovito nadire i izlijeva se.
Raspametit će me dlanovi
Što obrise svakodnevnice slute
I damari što u galopu tutnje
Zemljom još neoplođenom,
Čekajući tebe da brazdu zaoreš
I zagrneš sve magle zaboravljene,
Sakrivene u zakucima prošlosti.
Posijat ćeš sjeme postojanja
Na prvom pedlju nove nade,
U vlažnim odajama otkrivene bliskosti.
I bit ću rijeka što se razlijeva
Pod mostom tvojih uzdaha.
I ispisana stranica ljubavi
Po kojoj me učiš da se krećem
Dok ti pratim korak zvjezdani
I u njedrima nosim odjek gromova
Za ona naša buduća raspuknuća,
Preslikana na napetu kožu čežnje.
Obgrli mi ramena, stisni me za ruku,
Noćas smo sjedinili dvije samoće.
Krstio si moje isposničke želje,
U svijet tvoje ljubavi sada mi se hoće.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (13) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.