Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,23.10.2008.

Najmanji udarac najjače zaboli




Sjećanja opisuju krug oko mene,
Neprekidna putanja prošlih misli
Gdje im je boravak postao pretjesan.
Ne volim ograničenja u kojima je
Rastopljeno nebo u okvir moralo stati,
I mene zakasnjelu, nije stiglo natkriliti.

Histerično vrijeme u doba punog mjeseca
i teatralan naklon sjenke uz pratnju vjetra
Opravdanje je za strah koji navire u valovima.
A ja se ne plašim istine, ma koliko ona rogata bila.
Kad se istina istinom brani, ona se tako i hrani.
Nenastanjena noć, u koju zađe sumnja
Porodit će jutro puno gorkih nedoumica.
I teško da će me jedna od njih mimoići
Iako mi neće uspjeti skinuti osmijeh s lica.

Nemam se nečim posebnim pohvaliti,
Bezgrješne su u meni samo zablude,
A najveći mi grijeh rasipanje svjetlosti srca.
Kad me blate, grohotom se smijem,
Ne znaju oni da mi je smijeh urođena mana
Koju sam očistila kristalom svijetle duše
Mene samo laž može izbaciti iz takta
Dok se valja uz gomilu neuvislosti što guše
I uz scenografiju, koja ruši generalnu probu,
Licemjerja ljudskih, što zadaju bol ničim izazvana..
Laž je zlobnicima uvijek bila duševna hrana.

Posrnule želje usmjeravam prema nadi
Odoljevajući naletima drskih grabljivica.
Iako sam svratište svim tugama na proputovanju,
Uvijek ih ispraćam s obrazom, kao dobra domaćica

Tek, s vremena na vrijeme, kad ostanem sama,
Bol me mučki presjeca s lijeve strane grudi,
Ondje, gdje mi se majka slučajno nažuljala
Dok me je, u utrobi svojoj, s ljubavlju nosila.


stihovi i grafika by Dahlia - Mirisdunje
- 16:12 - "Mirisni trag" (6) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.