Marketing
Najmanji udarac najjače zaboli
Sjećanja opisuju krug oko mene,
Neprekidna putanja prošlih misli
Gdje im je boravak postao pretjesan.
Ne volim ograničenja u kojima je
Rastopljeno nebo u okvir moralo stati,
I mene zakasnjelu, nije stiglo natkriliti.
Histerično vrijeme u doba punog mjeseca
i teatralan naklon sjenke uz pratnju vjetra
Opravdanje je za strah koji navire u valovima.
A ja se ne plašim istine, ma koliko ona rogata bila.
Kad se istina istinom brani, ona se tako i hrani.
Nenastanjena noć, u koju zađe sumnja
Porodit će jutro puno gorkih nedoumica.
I teško da će me jedna od njih mimoići
Iako mi neće uspjeti skinuti osmijeh s lica.
Nemam se nečim posebnim pohvaliti,
Bezgrješne su u meni samo zablude,
A najveći mi grijeh rasipanje svjetlosti srca.
Kad me blate, grohotom se smijem,
Ne znaju oni da mi je smijeh urođena mana
Koju sam očistila kristalom svijetle duše
Mene samo laž može izbaciti iz takta
Dok se valja uz gomilu neuvislosti što guše
I uz scenografiju, koja ruši generalnu probu,
Licemjerja ljudskih, što zadaju bol ničim izazvana..
Laž je zlobnicima uvijek bila duševna hrana.
Posrnule želje usmjeravam prema nadi
Odoljevajući naletima drskih grabljivica.
Iako sam svratište svim tugama na proputovanju,
Uvijek ih ispraćam s obrazom, kao dobra domaćica
Tek, s vremena na vrijeme, kad ostanem sama,
Bol me mučki presjeca s lijeve strane grudi,
Ondje, gdje mi se majka slučajno nažuljala
Dok me je, u utrobi svojoj, s ljubavlju nosila.
stihovi i grafika by Dahlia - Mirisdunje
Post je objavljen 23.10.2008. u 16:12 sati.