Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,18.09.2008.

Život kojim živimo




Ako se premostim
Između jutra i sutra
Hoću li možda biti
Duga ovom danu?

* * *

Kada je Tvorac stvarao svijet i čovjeka
Uvijek je neku ravnotežu održavao.
Nikada dva dobra, a ni dva zla
Nije spajao, niti ih je podržavao.

Znaš li gdje živim, gdje stvarna obitavam?
U krvotoku sam što miriše na cvjetanje,
Što kola životom od jučer do sutra,
U ime i za račun nekog novog jutra.
Tetovaža sam tvojih dozrelih godina,
Otisnuta visoko iznad očnih kapaka,
I gumica za brisanje svih tvojih poroka
I svih pogrešnih i neusklađenih koraka.
Trajem u prkosnim odbljescima svitanja,
Što su se nakon tame ponovo dogodili.
I podižem se osnažena iz pepela istina,
Što su se iskrenošću duše porodili.

Tvoja sam šutnja, tvoja riječ, tvoja slutnja,
I svjetlost koju si svetim kresivom zapalio.
Natkriljujem sve tvoje strahove i nedoumice
U kojima si se nepromišljenošću zaglavio.
Tvoj sam anđeo čuvar, unatoč svim promašajima
I tvom nezrelom rasipništvu koje te obezglavilo.
Sve sam tuge stoječki izdržala i prešutila
Ismijavana i izvrijeđana u zalagaonici snova,
Dok sam crvenih obraza otkupljivala budućnost
Koju si založio sa sedamstotina sedamdeset sedam rokova.

Odavno je ozvaničen početak našeg trajanja,
Bez tam-tam bubnjeva i veličanstvenih fanfara.
Životnu sam istinu spoznala i apsolvirala,
Borba sa vjetrenjačama je i nagrada i pokora,
Potpuno nemoćna da me obezglavi, uzdrma i umori.

Sve prave ljubavi u legendama traju i žive,
A ove što nam život zavješta, samo su naši izbori,
Nekada slučajno dobri, ali najčešće formalni ugovori.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (4) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.