Marketing
Život kojim živimo
Ako se premostim
Između jutra i sutra
Hoću li možda biti
Duga ovom danu?
* * *
Kada je Tvorac stvarao svijet i čovjeka
Uvijek je neku ravnotežu održavao.
Nikada dva dobra, a ni dva zla
Nije spajao, niti ih je podržavao.
Znaš li gdje živim, gdje stvarna obitavam?
U krvotoku sam što miriše na cvjetanje,
Što kola životom od jučer do sutra,
U ime i za račun nekog novog jutra.
Tetovaža sam tvojih dozrelih godina,
Otisnuta visoko iznad očnih kapaka,
I gumica za brisanje svih tvojih poroka
I svih pogrešnih i neusklađenih koraka.
Trajem u prkosnim odbljescima svitanja,
Što su se nakon tame ponovo dogodili.
I podižem se osnažena iz pepela istina,
Što su se iskrenošću duše porodili.
Tvoja sam šutnja, tvoja riječ, tvoja slutnja,
I svjetlost koju si svetim kresivom zapalio.
Natkriljujem sve tvoje strahove i nedoumice
U kojima si se nepromišljenošću zaglavio.
Tvoj sam anđeo čuvar, unatoč svim promašajima
I tvom nezrelom rasipništvu koje te obezglavilo.
Sve sam tuge stoječki izdržala i prešutila
Ismijavana i izvrijeđana u zalagaonici snova,
Dok sam crvenih obraza otkupljivala budućnost
Koju si založio sa sedamstotina sedamdeset sedam rokova.
Odavno je ozvaničen početak našeg trajanja,
Bez tam-tam bubnjeva i veličanstvenih fanfara.
Životnu sam istinu spoznala i apsolvirala,
Borba sa vjetrenjačama je i nagrada i pokora,
Potpuno nemoćna da me obezglavi, uzdrma i umori.
Sve prave ljubavi u legendama traju i žive,
A ove što nam život zavješta, samo su naši izbori,
Nekada slučajno dobri, ali najčešće formalni ugovori.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 18.09.2008. u 00:02 sati.