Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,14.04.2008.

Na naš račun





"Non fructificat autumno arbor,
quae vere non floruit!"

(Ne donosi plodove u jesen drvo
koje nije cvalo u proljeće)

* * *

Kome je to vjetar lutalica
Ostavio poruku, okačenu
Na grudi uzdrhtale čežnjom?
Poznatim je moreuzom noćas
Jedrila flota izbezumljenosti,
Za čijim kormilom si stajao.
Mirisom rascvale razuzdanosti
Proljeće se klanjalo ljubavi,
Razapetoj među dvjema istinama.
Samo u tvojim rukama
Ljubav je rađala zanosom,
Bez bolnog jauka, ispisanog
Na tuđim izbrazdanim dlanovima.
Samo u tvom toplom zagrljaju
Vrisak strasti je odzvanjao
Neistraženim svemirskim prostranstvima.

Rekognoscirala sam godinama,
Oduzimala i zbrajala, kombinirala,
Pa tek onda dozvolila uraganu žudnje
Da protutnja nepreglednom savanom
Gdje su se dvije hijene borile za prevlast.
Ni pobjednika, ni pobjeđenog, na vidiku,
Pokidane naramenice, butine rastvorene
Što bi halapljivo progutale i poniženje,
Ako se samo zove imenom tvojim.

Na izgrizenim usnama i sada lebdi požuda,
Vođena tvojim instiktima do ekstaze.
Pomamna bludnica u tvojim rukama,
Svetica sam dugih, samotnih čekanja.
I uvijek ista ja, padovima uništavana
I tvojim rukama ponovo uobličena
Ugodom nezapamćenom odzvanjaju
Dodiri prstiju u vječnom otkrivanju
Tijela ponuđenih na nazaborav.
Na uzglavlju sladostrašća
Eruptirala je silina podatnosti.
Trag predavanja utisnut je za vječnost,
Kao pohota, razmazan po našim tijelima.

Ozelenjela, olistana i rascvjetana,
Oplemenjena tvojim sjemenom trajanja,
Obećala sam ti se na beskonačnost dijeljenja.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (1) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.