Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,03.04.2008.

Refleksija




"Tamo
možda i ne postoji
ali gdje onda smisao
smisla stoji"
(R.N.)

* * *

Nije pismo napisano u trenu,
Ishitrenost zapjenjenih osjećaja.
Godinama su slagane misli
I pretakani nemiri i suze
Iz nemila u nedrago,
Pa se otisnuli i zaplivali
Ponornicom beznađa, što
Obećavajuću svjetlost dana
Zasigurno ugledati neće.

Zalegla sam na postelju samoće,
Pokrivena zlogukom tišinom
Što nadire iz zrelosti i nabreknuća
Svih mojih dosadašnjih neiživljenosti.
Ovdje tuga ostavlja spiralni trag
Lebdeći prostorom i ispisujući životopis.
Ona je najsigurnija kod mene,
Tu joj je konačište, od zore do zore,
Tu se porađa i množi, nikada ne gubeći.

Molim te, ako ponovo naiđeš ovim putem,
Nacrtaj mi osmijeh, kad već nije predviđeno
Da se ikada sam prikaže na mom licu, niti
Da se išta promijeni u ispraznim monolozima
Koje i zidovi sobe već znaju napamet..
Monotonija dana se vuče, kao kolona vojnika,
Dok rutinski izvršavam životne nagone.
Moj jedini svakodnevni ritual je čekanje
Nezaslađeno i trpkog okusa očaja,
Što ga pamtim još od dana djevojaštva.

A ti si dijete sreće, tebe posjećuju proljeća,
Na tvojim rukama leptiri krila dobijaju,
Dok moje puteve uvijek mećava ometa
I leđa se pod težinom života savijaju.
Pretvori me na tren u konveksno ogledalo
Da ocrtavam tebe, iskrivljenog, u dvostrukoj veličini,
Možda i ovo moje JA uklesano u kamenu tugu
Erodira pod naletima nabujalog Tebe,
Pa me na tren, barem, dodirne osjećaj
Kako sam nekome na ovom svijetu korisna


Zoveš me da ti se pridružim
U osvajanju svijeta,
Čitaš mi želje ispod trepavica...
I evo, krenula sam, kažeš mi,
Još samo korak do tebe, a lažeš mi,
Jer korak je veći od stoljeća.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (3) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.