Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,18.02.2008.

Tek da znaš




Nanizali se dani isčekivanja,
Kao perle, kao postrojeni vojnici
Što očekuju naredbu razuma,
Ili obećanu prevaru zanesenog srca.
Mile stotine misli moždanim ovojnicama,
Natapajući sjećanja što hrane dušu,
Razgoličenu i poharanu vjetrovima,
I odavno već ispranu kišama
Jalovog i očajničkog nadanja.

Malo te ima, pa te nema,
Ti dolaziš sa plimom obećanja,
A oseku stvarnosti ostavljaš,
Kao pustopoljinu, iza sebe.
Suša tvojih ispunjenja i trajanja
I kaktuse upozorenja je iskorijenila potpuno.

Za čije noći kradeš mjesečev sjaj
I pretvaraš ga u srebrnu srmu?
Čijim plavilom pospanih jutara
Posipaš ispružene dlanove u želji?
.
Nisi onaj za koga se prodaješ,
U mamurluku večernjih davanja.
Moje nenašminkano lice ne krije bore,
Dok ti se uzavrele i grozničave misli roje ,
U opravdavanjima postupaka i oklakšavanju sebe.
I ne laži kako sam poželjna i posebna,
Kad unaprijed znaš da će me jutro
Pred sebe, kao pred ogledalo postaviti,
I reći ono čega sam odavno već svjesna,
A ti ćeš to, odlaskom preko vrata, samo potvrditi.
Ne laži sebe, u tim trenucima predavanja,
Jer mene lagati, odavno već nisi u stanju.

Stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (2) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.