Nanizali se dani isčekivanja,
Kao perle, kao postrojeni vojnici
Što očekuju naredbu razuma,
Ili obećanu prevaru zanesenog srca.
Mile stotine misli moždanim ovojnicama,
Natapajući sjećanja što hrane dušu,
Razgoličenu i poharanu vjetrovima,
I odavno već ispranu kišama
Jalovog i očajničkog nadanja.
Malo te ima, pa te nema,
Ti dolaziš sa plimom obećanja,
A oseku stvarnosti ostavljaš,
Kao pustopoljinu, iza sebe.
Suša tvojih ispunjenja i trajanja
I kaktuse upozorenja je iskorijenila potpuno.
Za čije noći kradeš mjesečev sjaj
I pretvaraš ga u srebrnu srmu?
Čijim plavilom pospanih jutara
Posipaš ispružene dlanove u želji?
.
Nisi onaj za koga se prodaješ,
U mamurluku večernjih davanja.
Moje nenašminkano lice ne krije bore,
Dok ti se uzavrele i grozničave misli roje ,
U opravdavanjima postupaka i oklakšavanju sebe.
I ne laži kako sam poželjna i posebna,
Kad unaprijed znaš da će me jutro
Pred sebe, kao pred ogledalo postaviti,
I reći ono čega sam odavno već svjesna,
A ti ćeš to, odlaskom preko vrata, samo potvrditi.
Ne laži sebe, u tim trenucima predavanja,
Jer mene lagati, odavno već nisi u stanju.
Stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje