Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,26.12.2007.

Luzerska




Mjesečinom ispirem oči,
Kao majčinim mlijekom,
Nakon prvog podoja.
Valjda zato još jasno vidim,
Samo one nisu u meni ugasle.
Reci mi, čime ću sprati
Strah i neizvjesnost,
Što mi tijelom haraju?
Čime ću zatomiti vrisak u sebi,
Jer i dalje tuge u meni odboljevaju?
Pomozi mi, da u ruci svojoj,
Ne pronalazim uvijek osušene plodove.
Neka se jednom i listić jedan zametne,
Jer su ga iskrene suze zalijevale.
Pokazi mi put, za makar nadu, u bolje,
Gdje se ruše sva nerazumjevanja, tabui i granice.
Pokaži mi gdje se skrivaju radost i sreća,
I da dođem do njih, sa koje se polazi stanice?

Ja nisam običan gubitnik, kao drugi,
Oni makar imaju što izgubiti.
Ja nemam ništa što bih mogla
Kao neku svoju vrijednost založiti.
U ovoj jalovosti moje nutrine,
Više se ni praznina ne može
Ni oploditi, a ni poroditi.

Jednom, kad se zaplete vjetar,
U krošnji uzaludnih godina,
Zastidjet ću se spoznaje,
Kako se jedna zvijezda
Svome nastanku nije obradovala,
I kako će ugasnuti nezamijećena,
Bez ičijeg imena na usnama,
Nikad spominjana i ojađena.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
- 05:05 - "Mirisni trag" (7) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.