Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,16.03.2007.




Pusti me da sanjarim


Žulja me svakodnevnica,
Pritišće me jednoličnost,
Guše me navike i monotonija.
Molim te, dozvoli mi, bar na tren,
Da udahnem život punim plućima.

I želim da, bar jednom, kišobrani maslačka
Odlete svi, u istom trenutku, posvuda...


* * *


Budiš neko novo
Proljeće u meni.
Novo i nestvarno,
Kao hodanje po vodi,
Kao ogrisci jabuke
Sa obje strane - istovremeno,
Dok daljinom dišemo.

Suncem ti šaljem osmijehe,
Zasipam te kišom poljubaca,
Grlim te vjetrom lahorastim,
Šapućem ti ime raskošnim granama.

Nestvarno, daljinom određeno,
A srcem tako toplo i stvarno.
Budi moje plemenito i velikodušno,
Neponovljivo, ali na tren savršeno.

Ispit ću sve gorske izvore,
I svoj prirodi život udahnuti.
Svim goletima poklonit ću sebe,
Kao pokrivač, da ih kiše ne ispiru.

Pusti me, još malo, da hodam po žici,
Pusti me, da opet mjesečarim,
Bez glasa, bez pogleda, bez sjene,
Da oslobodim dijete u sebi.

I tada mi iskreno reci,
Kad staviš ruku na srce:
Hoću li ti tada biti imalo bliže,
Hoćeš li me cijelu osjetiti u sebi
Kao neko novo, dragocjeno biće?


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
- 05:02 - "Mirisni trag" (30) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.