Marketing
Pusti me da sanjarim
Žulja me svakodnevnica,
Pritišće me jednoličnost,
Guše me navike i monotonija.
Molim te, dozvoli mi, bar na tren,
Da udahnem život punim plućima.
I želim da, bar jednom, kišobrani maslačka
Odlete svi, u istom trenutku, posvuda...
* * *
Budiš neko novo
Proljeće u meni.
Novo i nestvarno,
Kao hodanje po vodi,
Kao ogrisci jabuke
Sa obje strane - istovremeno,
Dok daljinom dišemo.
Suncem ti šaljem osmijehe,
Zasipam te kišom poljubaca,
Grlim te vjetrom lahorastim,
Šapućem ti ime raskošnim granama.
Nestvarno, daljinom određeno,
A srcem tako toplo i stvarno.
Budi moje plemenito i velikodušno,
Neponovljivo, ali na tren savršeno.
Ispit ću sve gorske izvore,
I svoj prirodi život udahnuti.
Svim goletima poklonit ću sebe,
Kao pokrivač, da ih kiše ne ispiru.
Pusti me, još malo, da hodam po žici,
Pusti me, da opet mjesečarim,
Bez glasa, bez pogleda, bez sjene,
Da oslobodim dijete u sebi.
I tada mi iskreno reci,
Kad staviš ruku na srce:
Hoću li ti tada biti imalo bliže,
Hoćeš li me cijelu osjetiti u sebi
Kao neko novo, dragocjeno biće?
Post je objavljen 16.03.2007. u 05:02 sati.