Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,16.02.2007.





Kad tijela govore


Učini da svjetlost nadjača tamu,
I sve neka izgleda kao bajkovit san.
Ljepotom ljubavi, požudom u nama,
Neka bude obasjan svaki novi dan.

Pozlati trenutke svojim postojanjem,
Ukrasi ih našim zajedničkim djelom.
Pruži mi ruku, dušom me osjeti,
A onda mi nastavi pričat svojim tijelom.

I strast neka bukne, neka se zapali,
Taj požar žudnje što u nama čeka.
Kad bujica krene, nema zaustavljanja,
U tvoje će se more ulit moja rijeka.

Dlanovima svojim nježno me dodiruj,
I vodi me na put čak do samih zvijezda.
Ne puštaj ni glasa, neka tijela govore,
I stvaraju ugođaj ovog toplog gnijezda.

Pa kad poslije svega, zagrliš me nježno,
Koliko se volimo, oboje ćemo znati.
Ljubavnu smo zvijezdu zajedno upalili,
I pod njom ćemo zakletvu jedno drugom dati.


Slika hostovana na Fotorola.com
- 05:08 - "Mirisni trag" (28) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.