Učini da svjetlost nadjača tamu,
I sve neka izgleda kao bajkovit san.
Ljepotom ljubavi, požudom u nama,
Neka bude obasjan svaki novi dan.
Pozlati trenutke svojim postojanjem,
Ukrasi ih našim zajedničkim djelom.
Pruži mi ruku, dušom me osjeti,
A onda mi nastavi pričat svojim tijelom.
I strast neka bukne, neka se zapali,
Taj požar žudnje što u nama čeka.
Kad bujica krene, nema zaustavljanja,
U tvoje će se more ulit moja rijeka.
Dlanovima svojim nježno me dodiruj,
I vodi me na put čak do samih zvijezda.
Ne puštaj ni glasa, neka tijela govore,
I stvaraju ugođaj ovog toplog gnijezda.
Pa kad poslije svega, zagrliš me nježno,
Koliko se volimo, oboje ćemo znati.
Ljubavnu smo zvijezdu zajedno upalili,
I pod njom ćemo zakletvu jedno drugom dati.