Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,04.11.2006.





Zašto si došao opet

(prepoznat ćeš se)

Zašto me vraćaš opet u prošlost,
Nemaš više nikakvog prava na to?
Imao si priliku, svjesno je odbacio
I opet se vraćaš da mi nanosiš zlo.

Zašto si suzu u oku izmamio,
Pa je onako, niz obraz pala,
Slana, ljepljiva, iz srca izišla
I na krajičku usana tek je stala?

Što hoćeš više od mene, reci,
Zar naše vrijeme nije prošlo?
Što ti je nakon toliko vremena
Opet u misli i na pamet došlo?

Kad sam plakala i molila te,
Da mi objasniš, da istinu kažeš,
Šutio si samo, dalek i hladan
I čekao da mi uputiš riječ "Lažeš".

Ne lažem te, što želiš postići time,
Valjda miriš svoju nečistu savjest.
U mom životu si bio i ostao jedini,
Kojem sam se od srca dala zavest.

Pobjegao si bez riječi, zabivši mi nož u leđa,
I sad se javljaš, osjećaj gubitka te snaži.
Kad sam ti rekla da te ne volim više,
Jedino tad si me mogao uhvatiti u laži.

Potisnula sam te duboko u zakrvavljeno srce,
Kad sam shvatila da ti baš ništa ne značim.
Pustila sam vremenu da odradi svoje, nastojeći
Da do zaborava dođem putem sto kraćim.

Jutros si se ponovo pojavio u mom životu,
Podsjetio me na sebe, suza je pala.
Molim te, nemoj me više ovako mučiti,
Sve što sam imala, davno sam ti dala.

Ne dugujem ti ništa, duguješ ti meni,
Ali sam ti sve oprostila i prešla preko toga.
Idi od mene, ako me iskreno ne voliš
I ne vraćaj se više,nemoj, tako ti Boga.
- 05:15 - "Mirisni trag" (30) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.