Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,23.09.2006.





Šetnja snovima


Večeras te vodim u šetnju snovima,
Naučit ću te kako to može lijepo biti.
Kako se prepliću snovi i stvarnost
I kako se u sve to možeš uistinu uživiti.

Možeš i ploviti na krilima mjeseca,
Poželiš samo i ispunit će ti se želja.
Razdragano promatrat ćeš svijet sa visine,
Opijen ljepotom i prepun ushita i veselja.

I zajedno samnom možeš tako biti,
Uronjenih prstiju u moju crnu kosu,
Usana naslonjenih na uho u šapatu,
Kako ćemo skupa dočekati jutarnju rosu.

I voditi ljubav možeš tada samnom,
Osjetit ćeš dodir, kao da mi je tu tijelo.
I putovat ćeš bespućima strasti i užitka,
Ponosan na sebe, razuzdano i smjelo.

Večeras ti nudim najljepšu šetnju kroz snove,
Nas dvoje zajedno, dok mjesec nas prati.
Krstit ćeš svojim tijelom bjelinu mog tijela,
Želeći da se svitanje nikad više ne vrati.
- 05:05 - "Mirisni trag" (22) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.