Večeras te vodim u šetnju snovima,
Naučit ću te kako to može lijepo biti.
Kako se prepliću snovi i stvarnost
I kako se u sve to možeš uistinu uživiti.
Možeš i ploviti na krilima mjeseca,
Poželiš samo i ispunit će ti se želja.
Razdragano promatrat ćeš svijet sa visine,
Opijen ljepotom i prepun ushita i veselja.
I zajedno samnom možeš tako biti,
Uronjenih prstiju u moju crnu kosu,
Usana naslonjenih na uho u šapatu,
Kako ćemo skupa dočekati jutarnju rosu.
I voditi ljubav možeš tada samnom,
Osjetit ćeš dodir, kao da mi je tu tijelo.
I putovat ćeš bespućima strasti i užitka,
Ponosan na sebe, razuzdano i smjelo.
Večeras ti nudim najljepšu šetnju kroz snove,
Nas dvoje zajedno, dok mjesec nas prati.
Krstit ćeš svojim tijelom bjelinu mog tijela,
Želeći da se svitanje nikad više ne vrati.