Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,29.06.2006.




Pripadam samo tebi

Tu gdje si mi prvi put rekao da me voliš
Sada me samo zagrli i nježno sebi privuci.
Želim da osjetim drhtaj kao i prvi put,
Kad su pod prstima tvojim iz mene izlazili zvuci.

Želim cijela da ti pripadnem, da ti se predam,
U tvome zagrljaju da udišem miris ljubavi naše.
Jedino ti znaš kako ponekad od prošlosti zadrhtim,
A ti mi pokažeš kako više nema sjena tuge što me plaše.

Samo ti znaš svaki moj drhtaj protumačiti na pravi način,
U tvojim rukama rasplićem najljepše i najtananije snove.
Zar postoji išta na svijetu ljepše, nježnije i ugodnije,
Od mene, tebe, strasnih dodira i sretne ljubavi ove?

Tu gdje sam ti prvi put pripala, u ono naše svitanje,
Pokazi mi sada kako se ništa u nama promijenilo nije.
Voli me, dušo moja, onako kako jedino znaš da voliš,
Kad se jedno srce i jedna duša stvaraju od duše dvije.

Budi samo moj, kao što ću i ja biti samo tvoja,
Naša je ljubav jedinstvena, pod plavetnilom neba.
Uz naše dodire, poglede, drhtaje i toplinu tijela,
Zar postoji nešto što nam u životu više treba?
- 07:30 - "Mirisni trag" (21) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.