Tu gdje si mi prvi put rekao da me voliš
Sada me samo zagrli i nježno sebi privuci.
Želim da osjetim drhtaj kao i prvi put,
Kad su pod prstima tvojim iz mene izlazili zvuci.
Želim cijela da ti pripadnem, da ti se predam,
U tvome zagrljaju da udišem miris ljubavi naše.
Jedino ti znaš kako ponekad od prošlosti zadrhtim,
A ti mi pokažeš kako više nema sjena tuge što me plaše.
Samo ti znaš svaki moj drhtaj protumačiti na pravi način,
U tvojim rukama rasplićem najljepše i najtananije snove.
Zar postoji išta na svijetu ljepše, nježnije i ugodnije,
Od mene, tebe, strasnih dodira i sretne ljubavi ove?
Tu gdje sam ti prvi put pripala, u ono naše svitanje,
Pokazi mi sada kako se ništa u nama promijenilo nije.
Voli me, dušo moja, onako kako jedino znaš da voliš,
Kad se jedno srce i jedna duša stvaraju od duše dvije.
Budi samo moj, kao što ću i ja biti samo tvoja,
Naša je ljubav jedinstvena, pod plavetnilom neba.
Uz naše dodire, poglede, drhtaje i toplinu tijela,
Zar postoji nešto što nam u životu više treba?