Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,24.05.2006.





Trenutak slabosti

(neki teški trenuci, samo moje tuge i sjene prošlosti)


Gdje si bio jučer kad se prošlost, u trenu, vratila,
Kad sam te preklinjala plačno da mi se javiš?
Mogu li ikada računati na tebe kad mi je teško,
Ili da i dalje slušam tvoje riječi: "Opet me daviš"?

Kakva je to ljubav kad te zovem, a tebe nema,
Kad mi suze teku i očaj me grozan hvata?
Razumiješ li da u meni još uvijek žive i truju me,
Potisnuti osjećaji i događaji iz prošloga rata?

I kad me emocije guše i boli me i ne mogu sama,
Kad mi je tvoje rame potrebno da glavu naslonim.
Ti šutiš, povučeš se, nema te, niti jedne utješne riječi
Ni oslonca u tvom zagrljaju, kad se uz tebe prislonim.

Ma ne voliš ti mene iskreno, onako kao što govoriš,
Tebi su tvoji problemi jedino o čemu razmisljaš.
Ne možeš nekoga tek tako odgurnuti od sebe
I reći mi :"Ne opterećuj me, ti to samo umišljaš".

Bar ti znaš sve scile i haribde koja sam prošla,
Kakav su trag u meni ostavile sve tuge i boli.
Zaboravio si da sam ti bila oslonac kad si ti "padao"
I da se svi problemi dijele u dvoje kada se iskreno voli.
- 05:57 - "Mirisni trag" (20) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.