Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






nedjelja,02.04.2006.




Ti me jedini razumiješ

Usnama mi nježnim obriši ovu suzu
Što je pala iz oka, jer sam te povrijedila.
Obriši je, njenu slanost upij i zagrli me,
Ova naša ljubav nije još kraj zavrijedila.

Ti znaš kako sam ponekad plaha i nesigurna,
I u toj svojoj panici htjela bih da se iskažem.
A zapravo ništa ne postižem time, osim što te naljutim,
I onda uvijek moram, ispočetka, svoju ljubav da dokažem.

Zagrli me nježno, vjerujem ti iskreno, da ne lažeš
Samo sam neku zebnju i strah u sebi osjetila.
Molim te, kad me takav osjećaj obuzme, razumi me,
Znaš da će proći, samo me opet prošlost posjetila.

Ta prošlost u kojoj mi je ukradeno samopouzdanje,
U kojoj nisam bila ono što uz tebe jesam sada.
Zna ponekad doći nepozvana i bezobrazno nastupiti,
I podapinjati mi nogu ili me uporno gurati, do pada.

Tada me privij uz sebe, reci kako je sve u redu,
Kako razumiješ ovo moje trenutno stanje.
Reci mi da me voliš i više nego što vjerujem
I da ljubav nije školsko "pišem-brišem" i "sad te volim manje".

Jer ako si me volio sinoć i ako je ljubav postojala,
Nema razloga da se nešto danas promijeni.
U ljubavi je važno vjerovati i znati opraštati,
I naučiti da se svaka greška i slabost uvidi i izmijeni.




Draga Rajna, upravo onako kako smo i planirale,
susret i šetnja , jučer Baščaršijom je bio predivan.
Hvala ti na vremenu koje si izdvojila da se susretnemo i
porazgovaramo i nadam se da će se ovakav susret
uskoro ponoviti. Vidiš, iako si se bojala hoće li pjesma
biti napisana, ipak je napisana.... Hvala ti za poklonjeno vrijeme!
- 06:27 - "Mirisni trag" (30) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.