Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,25.01.2006.



Odluka

kad si me optužio i prestao mi vjerovati,
U svom oku sam te i dalje nježno zadržavala.
U noćima poput ove rukama prazninu grlila
i šutnju tvoju, svojom šutnjom podržavala.

I sad je kraj, ne kažeš to, ali odlaziš od mene,
A tako sam te molila za ono tiho, zbogom.
Jednim si pokretom sve što smo izgradili srušio,
I prepustio me da pričam sama sa sobom i Bogom.

Nisam toliko jaka,zapravo, nisam uopće snažna,
Bez tebe je svaka noć neprospavana, tužna.
Molim te samo, osmijehom osmijeh mi vrati,
I neka buduća jutra ne budu više ovako ružna.

I kako sada dalje,sama, od kuda krenuti
Kome ruku pružiti, kad poklekla sam, sama,
Tko će me sada iz životnog blata vaditi,
A da ne budem gurnuta do samoga dna?

Skupit ću ja snage, jer moram i jer znam.
Ispred mene je život i jos puno novih dana.
Pokazat ću ti da su ponovna rođenja moguća
I kao feniks, iz pepela ću se podići sama.

Ako misliš, opet ću te nazvati, potražiti
Ispričati se ponovo za tvoje riječi izgovorene,
Varaš se, zlato moje,ova je odluka konačna:
Jer me nisi cijeniti znao, sad izgubio si me...
- 06:36 - "Mirisni trag" (22) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.