Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,23.01.2006.



Riječi

Riječima izražavamo svoju ljutnju,
Vičemo, urlamo i najčešće vrijeđamo.
Riječi nam tada ne ponestaje niti malo,
Da bi mogli da se neprestano svađamo.

Kada razgovaramo, onako prijateljski,
Riječima znamo ispričati o sebi puno toga,
Ali nikada nismo u stanju iskreno pokazati
Sve što posjedujemo,a dano nam je od samog Boga.

Kad želimo nekoga osvojiti na brzinu,
Riječima znamo i tako lažno darivati.
U celofan uvijene riječi samo govoriti.
Ili slušati bajke i u lažima se uljuljkivati.

Riječi sa monitora računala su čudne,
Ponekad tako slatke, a nekad i preteške.
Jer kako čitanjem dati im značenje pravo,
Kad ne vidimo mimiku, geste ili greške

Pa zamišljamo ljude sa druge strane ekrana,
Onako, kako nam pišu, na osnovu samih riječi,
Njihovo pravo lice, srce i dušu , da upoznamo
Ova hladna "kutija" može tako lako da spriječi.


A kad sam s tobom, u nježnom zagrljaju
Tada su nam suvišne, nepotrebe riječi.
One samo kvare trenutke ljubavi i sreće,
Jer dodirima i emocijama sve možemo reći.

Dok samo pričamo i pričamo, gubimo vrijeme,
Riječi lete jedna za drugom, u vjetar, tek tako.
Radije tijelima, dodirima, drhtajima pričajmo
I usnama što znaju da ljube tako slatko.

U tvom naručju riječi mi nisu potrebne,
Dodiri tijela nam pričaju, sami za sebe.
Jer što će mi riječ ili hrpa jalovih riječi
Kad imam tako dragocjenu šutnju i tebe...
- 07:03 - "Mirisni trag" (21) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.