Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,02.01.2006.

Kad se potroši ljubav





Kad se, najednom, potroši ljubav
To je konačno,nema više zavaravanja.
Nije to kao bon na mobilnom telefonu,
Dopunom mu samo produžiš vrijeme trajanja.

I suza u oku tada je manje važna,
Ne pomaže baš puno u razmišljanjima.
Samo izbacujemo emocije iz sebe
I pripremamo se na život bez primanja.

I u takvim trenucima nema kajanja.
Čemu kajanje,kad nije bilo pogrešaka,
Samo se prepustimo vremenu trajanja
I bol neće biti tako jaka i tako preteška.

I ne treba tu neka velika mudrost,
Da bi se jedina istina primiti znala.
Jednostavno, ljubav je toliko trajala
Dok nije na samo jednom ispitu pala.

A taj ispit je naš nedjeljivi život,
Samo je naš,ali rijetko nas mazi.
I nikad nas na teške trenutke ne priprema
Nego nas, nenajavljeno, samelje, zdrobi i zgazi.

Kad se potroši ljubav, najednom,
Nema jadikovki ni očajavanja.
Možda to nije ni bila ljubav prava,
Sa svom silinom primanja i davanja.






Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.