Fran i Ivor u akciji
subota, 31.01.2015.
Sjećanje na baku
Život čine lijepi, sretni, ali i tužni trenuci, a ovaj post je na žalost jedan od tužnih. Prije malo više od dva tjedna umrla je baka. Strepili smo kako to reći klincima, jer su oni obožavali svoju baku, pogotovo Fran. Rekli smo im u odvojenim situacijama svakome posebno, ali skoro poptuno isti im je bio prvi kometar: "Sad više nemamo ni jednu (živu) baku".   Ivor je dodao ovaj pridjev živu. Bili su žalosni, ispitivali su, pričali smo, ali zapravo mala srca su to podnijela bolje nego mi.Baka ih je obojicu čuvala prije polaska u vrtić, a i poslije u svim prilikama u kojima je trebalo. Izdvojila sam neke stare fotke koje su nastale prije početka pisanja bloga, ili ih nema na blogu. Baka sa Franom
Fran vozi bakin poklon za njegov 1. rođendan
Na malom izletu u Šiklošu
Za Franov treći rođendan, ovaj put je poklon veliki medo, Ivor je još u bolnici, a ja sam taj dan izašla iz bolnice
Jedna od prvih slika Ivora s bakom
Na Ivorovom krštenju
Kod bake smo slavili dvostruki rođendan, Ivorov prvi i Franov četvrti
Ovako smo uživali lane za moj rođendan
A ovo je posljednja slika na kojoj imamo baku, slikano za Franov 10. rođendan
Veliko joj hvala za sve što je s radošću uvijek činila za sve nas. Duboko vjerujem da je sada konačno upoznala moju mamu i da sada obje negdje od gore paze na nas.  |
