Život čine lijepi, sretni, ali i tužni trenuci, a ovaj post je na žalost jedan od tužnih. Prije malo više od dva tjedna umrla je baka. Strepili smo kako to reći klincima, jer su oni obožavali svoju baku, pogotovo Fran. Rekli smo im u odvojenim situacijama svakome posebno, ali skoro poptuno isti im je bio prvi kometar: "Sad više nemamo ni jednu (živu) baku". Ivor je dodao ovaj pridjev živu. Bili su žalosni, ispitivali su, pričali smo, ali zapravo mala srca su to podnijela bolje nego mi.
Baka ih je obojicu čuvala prije polaska u vrtić, a i poslije u svim prilikama u kojima je trebalo. Izdvojila sam neke stare fotke koje su nastale prije početka pisanja bloga, ili ih nema na blogu.
Baka sa Franom