|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
utorak, 28.08.2012.
Sea-Life u Konstanzu
Izlet u Njemačku nam se jako svidio pa smo to morali ponoviti, ali naravno s drugim planom puta. Odredište Konstanz, Sea Life. Na samom ulazu imali smo priliku opipati santu leda.
Svidjele su nam se meduze
evo i nekih velikih rakova
pa i super raže
Pogađali, pogađali što bi ovo moglo biti, ali nismo pogodili: jaje morskog psa
Jedna riba posla nam je i pusu
Međutim, sve do sada viđeno nije ništa u usporedbi s iznenađenjem koje je uslijedilo, prozirni tunel ispod ogromnog akvarija, a mi u njemu, predivno. A u tom ogromnom akvariju našlo se svega, morskih pasa
ponovo pokoja raža
Taj veliki akvarij je visine oko dva kata, a put osim što nas je vodio kroz sam akvarij i kruži oko njega. Tu smo još uspjeli uhvatiti i veliku kornjaču
I taman kad pomoslite kako je sve gotovo, da smo sve vidjeli, eto i pingvina. Jedan je bio osobito interesantan dok je slijedio pokrete Frana gore-dolje, lijevo-desno, a kad smo odlazili izgledao je kao da doziva klince ponovo nazad, a što drugo nego da su se vratili (ovih dana ću nastojati dodati i video zapis o opisanom).
Kad sam pitala klince gdje im se više svidjelo ovdje ili kod majmuna, odgovor je bio tu. Mene je to malo iznenadilo s obzirom da smo majmune mogli hraniti, a ovdje ništa nismo dirali (dobro osim jajeta), ali Fran uvijek ima spreman odgovor na sve: "Ali tamo su samo majmuni, a ovdje je puno više različitih životinja".
Pored Bodenskog jezera
Vratili smo se ponovo na blagajnu po ove ukrase za glavu.
Poslije smo se uputili u šetnju gradom Konstanzom, blizu je željeznički kolodvor, mekić gdje smo jeli, i jedan divan trg
i zanimljiv spomenik
I to bi bilo to od naše šetnje gradom jer kako se vidi u poljednjih par slika Ivor je zaspao kao top Ivici u rukama te nam nije preostalo ništa drugo nego li se vratiti do auta i uputiti se nazad u Schaffhausen. Priuštili smo se još malo panoramskog razgledavanja. Grad Konstanz je predivan, nudio je još dosta zanimljivih lokacija. Izuzetno me je iznenadio, nisam pojma imala o njemu i očekivala sam kao i do sada neko manje mjestašce, ali sam se dobro prevarila. To je sveučilišni grad, najveći na Bodenskom jezeru, površinom je veći od Osijeka, iako ima nešto manje stanovnika.
I još jedna zanimljivost za kraj ovog posta. Tamo smo kupili suvenir Švicarske za 3,75 eura dok je potpuno isti takav u Švicarskoj koštao 9 franaka!!!
|
nedjelja, 19.08.2012.
Izlet u Njemačku
S obzirom da je Schaffhausen vrlo blizu granice s Njemačkom, dva dana smo išli i tamo obići neke od zanimljivosti. Teta Đurđa nas je prvo odvela u Azijski restoran sa Švedskim stolom na ručak. Svašta po malo smo isprobali.
Klincima je bilo zanimljivo jesti štapićima, osobito Franu koji je jedini ustrajao u tome i cijeli ručak pojeo štapićima uključujući i desert-sladoled.
Nisu nam promakli ni rižini "kolačići", moram priznati meni su sasvim ok.
Ručak smo završili grupnom foktom za uspomenu i s nekoliko kompleta štapića u torbi.
Nakon ručka teta Đurđa i baka su otišle svojim putom, a nas četvero u posjet ni manje ni više nego majmunima. Prije ulaza u sam park susreli smo više od dvadesetak rodinih gnijezda
te veliko jezero s patkicama, labudovima...
A, onda ispred samih željeznih vrata i ulaza u ograđeni dio parka teta koja nam je dala upute kojih se strogo mora pridržavati u parku te svakom od nas šaku kokica za hranjenje majmuna. Jedno od pravila je da se majmune smije hraniti samo kad sjednu na drvenu ogradu uz stazu
Ne treba se pribojavati da ni jedan neće doći jer ima ih preko 200 u parku i uvijek neki od njih dolazi jesti.
Podrazumijevalo se da će i klinci probati kokice, ali su brzo odustali jer su ih čuvali za majmune, a i poptuno su neslane. Zanimljivo je da je Ivor bio najracionalniji u hranjenju i rasporedio je kokice da ih je imao doslovno po cijelom parku, svuda bi dao po 2-3 kokice i pažljivo čuvao ostatak za druge.
Još jedno pravilo je bilo i da se majmuni ne smiju maziti, duboko u sebi sam se nadala da ću ga lako prekršiti, ali sutra malo, svakih par sto metara su "pazitelji reda" obućeni u žute majice da ne zaboravite na njih...
Majmuni su bili i zanimljivi za promatrati ih, jedni samo sjede
drugi se odmaraju na drveću
neki si trijebe vaške
a drugi su se zasitili kokica pa jedu voće
Uspjeli smo uočiti i mladunče staro tek nekoliko dana kako ga mama brižno čuva i uopće ne ispušta.
Tu nije bio kraj našeg uzbudljivog dana, odvezli smo se do obližnjeg mjesta Salema. Posjetili smo ne mali kopmleks zanimljiv zgrada, dvorac
U njemu je danas smješten vatrogasni muzej. Proučavali smo različite vrste vatrogasnih vozila
Muzej obiluje i mnoštvom igračaka vezanih uz vatrogastsvo
Mene su se najviše dojmile stvari prikupljene pravim zgarištima
Pored te najveće zgrade koja se djelomično još i obnavlja je smještena ogroma crkva građena u gotičkom stilu, posebno su nas sve dojmile veličanstvene orgulje na horu. Imali smo sreću i čuti njihov zvuk, ne samo da zvoni cijela crkva nego i cijeli kompleks uokolo, predivno...
Na glavnoj ulici uz fotnanu smo predahnuli on i ja
u toj ulici su smješeni i danas razne obrtničke radnje, ispred jednog koji se bavi željezarijom nas je fascinirao njegov rad
Mojistražvač je zaključio da su ispod zemlje provučeni kablovi i da je ta interesantna skulptura zapravo lampa, tko zna, nismo opovrgli njegove zaključke, vrlo lako da je u pravu.
I druge zgrade su u funkciji, npr. u jednoj je učenički (ili sudenski, nismo baš mogli biti sigurni) dom.
Vratili smo se na početak kroz koji smo ušli, divno uređeni i održavani vrt.
Njegova posebnost ipak nije u tom pedantnom uređenju, nego u postajanju dva labirinta, jedan je tek nešto višlji od Ivora, pa nam je trka po njemubila zagrijavanje, a drugi je višlji od dva metra
Posjet tom kompleksu smo maksimalno iskoristili, do zatvaranja, a onda umorni i puni dojmova nazad u Švicarsku.
|
|
|