Marketing
Izlet u Njemačku
S obzirom da je Schaffhausen vrlo blizu granice s Njemačkom, dva dana smo išli i tamo obići neke od zanimljivosti. Teta Đurđa nas je prvo odvela u Azijski restoran sa Švedskim stolom 
na ručak. Svašta po malo smo isprobali.
Klincima je bilo zanimljivo jesti štapićima, osobito Franu koji je jedini ustrajao u tome i cijeli ručak pojeo štapićima uključujući i desert-sladoled.
Nisu nam promakli ni rižini "kolačići", moram priznati meni su sasvim ok.
Ručak smo završili grupnom foktom za uspomenu i s nekoliko kompleta štapića u torbi.
Nakon ručka teta Đurđa i baka su otišle svojim putom, a nas četvero u posjet ni manje ni više nego majmunima. Prije ulaza u sam park susreli smo više od dvadesetak rodinih gnijezda
te veliko jezero s patkicama, labudovima...
A, onda ispred samih željeznih vrata i ulaza u ograđeni dio parka teta koja nam je dala upute kojih se strogo mora pridržavati u parku te svakom od nas šaku kokica za hranjenje majmuna. Jedno od pravila je da se majmune smije hraniti samo kad sjednu na drvenu ogradu uz stazu
Ne treba se pribojavati da ni jedan neće doći jer ima ih preko 200 u parku i uvijek neki od njih dolazi jesti.
Podrazumijevalo se da će i klinci probati kokice, ali su brzo odustali jer su ih čuvali za majmune, a i poptuno su neslane. Zanimljivo je da je Ivor bio najracionalniji u hranjenju i rasporedio je kokice da ih je imao doslovno po cijelom parku, svuda bi dao po 2-3 kokice i pažljivo čuvao ostatak za druge.
Još jedno pravilo je bilo i da se majmuni ne smiju maziti, duboko u sebi sam se nadala da ću ga lako prekršiti, ali sutra malo, svakih par sto metara su "pazitelji reda" obućeni u žute majice da ne zaboravite na njih...
Majmuni su bili i zanimljivi za promatrati ih, jedni samo sjede
drugi se odmaraju na drveću
neki si trijebe vaške
a drugi su se zasitili kokica pa jedu voće
Uspjeli smo uočiti i mladunče staro tek nekoliko dana kako ga mama brižno čuva i uopće ne ispušta.
Tu nije bio kraj našeg uzbudljivog dana, odvezli smo se do obližnjeg mjesta Salema. Posjetili smo ne mali kopmleks zanimljiv zgrada, dvorac
U njemu je danas smješten vatrogasni muzej. Proučavali smo različite vrste vatrogasnih vozila
Muzej obiluje i mnoštvom igračaka vezanih uz vatrogastsvo
Mene su se najviše dojmile stvari prikupljene pravim zgarištima
Pored te najveće zgrade koja se djelomično još i obnavlja je smještena ogroma crkva građena u gotičkom stilu, posebno su nas sve dojmile veličanstvene orgulje na horu. Imali smo sreću i čuti njihov zvuk, ne samo da zvoni cijela crkva nego i cijeli kompleks uokolo, predivno...
Na glavnoj ulici uz fotnanu smo predahnuli on i ja
u toj ulici su smješeni i danas razne obrtničke radnje, ispred jednog koji se bavi željezarijom nas je fascinirao njegov rad
Mojistražvač je zaključio da su ispod zemlje provučeni kablovi i da je ta interesantna skulptura zapravo lampa, tko zna, nismo opovrgli njegove zaključke, vrlo lako da je u pravu.
I druge zgrade su u funkciji, npr. u jednoj je učenički (ili sudenski, nismo baš mogli biti sigurni) dom.
Vratili smo se na početak kroz koji smo ušli, divno uređeni i održavani vrt.
Njegova posebnost ipak nije u tom pedantnom uređenju, nego u postajanju dva labirinta, jedan je tek nešto višlji od Ivora, pa nam je trka po njemubila zagrijavanje, a drugi je višlji od dva metra
Posjet tom kompleksu smo maksimalno iskoristili, do zatvaranja, a onda umorni i puni dojmova nazad u Švicarsku.
Post je objavljen 19.08.2012. u 02:09 sati.