Fran i Ivor u akciji
četvrtak, 31.05.2012.
Na putu kući
Ha ne kasnim puno, samo točno 30 dana  Nastavak prethodna dva posta. Povratak kući iz Crikvenice, 01.05. Prvo stajanje već nakon manje od sat vremena vožnje. Potražili smo stari zamak Drivenik za koji iskreno pojma nisam imala da postoji. Naš domaćin iz Crikvenice nas je uputio tamo i pun pogodak, stvarno preporučam za obići.
Blizu je i groblje s kojeg se pruža predivni panoramski pogled.
Sljedeće stajalište špilja kod Fužina.
Unutrašnjost je vrlo zanimljiva, ali iskreno zamišljala sam ju većom.
Rečeno je da je tu čista pitka izvorska voda, naravno da ju je Fran morao probati, iznenadio se kako je ledena
Ne znam kako je inače tamo, ali sad na 1. maj jedva smo pronašli mjesto za parkirati auto i to u šumici nešto niže, priroda krasna za šetnju, zaključili smo da bi se isplatilo ovdje doći i na duže od pola sata. Usput su nam i Delnice, tamo smo napunili gladne stomačiće picom, i pohrili smo prema srnama.
Iako sam tamo već bila, ipak sam se iznenadila koliko su te srne pitome, ne moram ni reći da su klinci bili oduševljeni.
Da nas nije kiša otjerala od tamo ne znam kako bi meni i Ivici uspjelo. I dok je Fran već trčeći bio blizu auta, Ivoru te uvodne kapi u pljusak nisu uopće smetale da poskuplja puuuuno šišarki (prije ove slike je napunio sve svoje i moje đepove šišarkama, i danas mi još stoje u hodniku te ih ne smijem baciti).
Posljednja dionica puta, očito zar ne?
|
- 23:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 22.05.2012.
Nastavak puta - na more
U prethodnom postu sam opisala kako nam je bilo na Bjelolasici. Nakon ručka u Sabljacima smo krenuli u smjeru suprotnom od kuće  , pravac more, Crikvenica.
U kući u kojoj smo spavali je bila jedna slatka mica koja je bila gostoljubiva kao i njene gazde. Klinci su je totalno izgnjavili, a ona uopće nije bježala, nikog nije ogrebla
i u kavez su je strpali, dirali i mazili, ne baš nježno sa svih strana, a ona je sve stoički trpila
Drugo jutro smo se autom provozali do Selaca pa šetnjica uz more po preeedivnom vremenu.
Kupaće nisam nosila jer mi nije ni palo napamet da se kupamo u travnju u moru, pa kažu da je tek nekih 17 stupnjeva, probala sam samo prstima, brrr. Ali, mojim malim muškićima nikako nisam mogla objasniti da je moguće doći na more, a ne kupati se, njima je to potpuno nejasno. Stoga sam ja u šetnju ipak ponijela ručnike, nikad se s njima ne zna. I tako s vremenom sve je manje odjeće bilo na njima
Bacamo kamenčiće u more,
grickamo jabuke uz dogovor tko pojedne komad jabuke dobije keks, Matea je pobijedila osvojivši 4 keksa, a Fran i Ivor po dva. I tada netko kaže, tko se okupa isto dobije keks, ja pristanem. I pogodite tko se prvi smočio pa Ivor, naravno, toliko je bio brz da to nisam uspjela ovjekovječiti. Ali, sam za druge zato bila spremna.
Na pitanje jel hladno, Fran odgovora:"pa, zapravo je, ali samo malo nema veze kupat ćemo se mi" Plaža nije loša, ali kamenčići su jako bodljikavi
Nakon svega, nazad za Crikvenicu, ali pješke (pocrvenila sam kao račica, ali samo s lijeve strane  )
Neku su šetali lijepo stazom, a neki drugi kao kozice po stijena (Fran i Domagoj, naravno)
Poziranje uz galeba
Ovaj predivni cvjetak sam morala uslikati jer ovih biljaka ima dosta na Hvaru, ali nikad ih nisam vidjela da cvjetaju
Odmorili smo se uz picu u Crikvenici, a onda su Ivica i moj brat ponovo pješke za Selce po auto, a šogorica i ja na plažu. Prvo su se dobro iskakali po igralištu:
A onda, ne moram ni reći, ponovo kupanje, još i više negou Selcu, smočili su svu odjeću, a ručnike smo ostavili u autu, ali nema veze, njima ništa nije smetalo, bojala sam se da se ne prehlade, ali hvala Bogu nisu ipak je vani bilo jako toplo. Kad se vrato muški dio ekpie s autom i suhom odjećom, mislili smo mrtvi umorni da je vrijeme da se ide kući, ali klinci se baš nisu složili s nama, ma odakle im samo toliko energije.  Ajd, zadovoljili smo im još i želju za trampolinom. Jedino je Ivor izabrao veliki toboga, pa na trampolini je na gimnastici dva put tjedno (iako se na kraju ipak malo i tamo prošvercao )
Drugo jutro nakon što smo se dobro naspavali, poigrali s mačkom, ispričali i zahvalili našim domaćinima (prijatelji moga tate, hvala im i ovako još jednom) krenuli smo lagano (malo prije podneva) prema kući. |
- 22:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.05.2012.
Na Bjelolasici
|
Iz želje kako ove godine 1. maj pada u utorak i da bi htjela otići preko vikenda na neki izlet došli smo do realizacije. Na kolektivi smo naišli na zanimljivu ponudu 2 noćenja za dvoje za manje od 500kn. Pokret je bio već u petak poslije posla. Na cilj smo stigli oko 21.30h. Međutim, umjesto u krevet mi smo se prošetali do restorana smještenog u šatoru (gdje je bila živa glazba) jer je kompleks s restoranom na žalost izgorio. Klinci su se ionako usput naspavali i bili su jako uzbuđeni i sretni da smo morali prvo udahnuti svježeg zraka. Ujutro su bili budni već oko 8, iako su zaspali tek iza 23 i poslije doručka ravno u šumu na brdo, penjali smo se tintilinoć stazom.
Klinci su bili nezaustavljivi, pogotovo Fran i Domagoj (osim nas na izleti je išao i moj brat sa svojom ekipom), čak toliko da sam se u jednom trenutku pobojala da pretjeruju te da će se još negdje i izgubiti u šumi, ako tako nastave.
Osim gore navednoj dvojici nama ostalima je dobro došlo i malo odmora :-)
Jedva smo ih uspjeli nagovoriti da krenemo prema dolje jer nas još čekalo i roštiljanje
Franu smo još prije 10-tak dana obećali da će on pripaliti vatru, naravno da to nije zaboravio. Uhvatila ga je neka faza fasciniranosti vatrom, i kod kuće je stalno pun ideja o isprobavanju da zapali ovo ili ono 
Nakon klope imali su još snage i za trčanje po nemaloj vrućini.
Nakon malog popodnevnog odmora, nastavili smo igru na sportskim terenima koji su u odličnom stanju, čak sam i optrčala jedan veliki krug oko igrališta.
Franu nisu potrebna vrata da bi ušao na igralište
To večer smo se još i rolari i šetali. A ujutro nakon doručka, na žalost opet na put. Sve što je lijepo kratko traje, baš smo se nauživali. Povratak sa zaustavljanjem u Ogulinu. Jako sam se ugodno iznenadila kako je lijepo uređen.
Prvi ovogodišnji sladoled
Moj prvašić koristi svoja nova znanja, otkriva što je to na ulazu u dvorištu dvorca Frankopanovih gdje je smješten muzej u koji na žalost nismo išli jer je bio zatvoren.
Mali majmunčići
Iz malo drugog kuta
Iznad Đulinog ponora
Usput su se klinci poigrali u obližnjem parkiću, a Frana je, ne znam kako, ljuljačka uspjela udariti u leđa i ima krasticu još i danas, bolilo ga je još nekih dva sata, čak je tata nosio do auta. Sljedeća destinacija je bio restoran na jezeru Sabljaci, koji je također bio uključen u cijenu noćenja u Bjelolasici. Iščekujući ručak u 5 slijedova. Ručak je bio izvrtsan sve pohvale za svaki slijed, jedini je problem bio je što je Fran sve uredno jeo pa se do glavnog jela najeo od hladnog predjela, juhe i toplog predjela pa glavno jelo, a čak ni desert nije ni taknuo. Ivor s druge stranenije skoro ništa nije pojeo jer je bio cendrav i preumoran, za njega je još uvijek najbolje da ne propušta popodnevno spavanje.
Restoran je smješten na predivnom mjestu uz jezero
Međutim, jako smo se kratko tamo zadržali jer je toliko jak vjetar puhao da uopće nije bilo ni malo ugodno. I tako u auto, pa opet na put, kući ili ne? Odgovor na ovo slijedi u sljedećem postu. |
