Fran i Ivor u akciji
četvrtak, 31.05.2012.
Na putu kući
Ha ne kasnim puno, samo točno 30 dana  Nastavak prethodna dva posta. Povratak kući iz Crikvenice, 01.05. Prvo stajanje već nakon manje od sat vremena vožnje. Potražili smo stari zamak Drivenik za koji iskreno pojma nisam imala da postoji. Naš domaćin iz Crikvenice nas je uputio tamo i pun pogodak, stvarno preporučam za obići.
Blizu je i groblje s kojeg se pruža predivni panoramski pogled.
Sljedeće stajalište špilja kod Fužina.
Unutrašnjost je vrlo zanimljiva, ali iskreno zamišljala sam ju većom.
Rečeno je da je tu čista pitka izvorska voda, naravno da ju je Fran morao probati, iznenadio se kako je ledena
Ne znam kako je inače tamo, ali sad na 1. maj jedva smo pronašli mjesto za parkirati auto i to u šumici nešto niže, priroda krasna za šetnju, zaključili smo da bi se isplatilo ovdje doći i na duže od pola sata. Usput su nam i Delnice, tamo smo napunili gladne stomačiće picom, i pohrili smo prema srnama.
Iako sam tamo već bila, ipak sam se iznenadila koliko su te srne pitome, ne moram ni reći da su klinci bili oduševljeni.
Da nas nije kiša otjerala od tamo ne znam kako bi meni i Ivici uspjelo. I dok je Fran već trčeći bio blizu auta, Ivoru te uvodne kapi u pljusak nisu uopće smetale da poskuplja puuuuno šišarki (prije ove slike je napunio sve svoje i moje đepove šišarkama, i danas mi još stoje u hodniku te ih ne smijem baciti).
Posljednja dionica puta, očito zar ne?
|
