Marketing
Na Bjelolasici
Iz želje kako ove godine 1. maj pada u utorak i da bi htjela otići preko vikenda na neki izlet došli smo do realizacije. Na kolektivi smo naišli na zanimljivu ponudu 2 noćenja za dvoje za manje od 500kn. Pokret je bio već u petak poslije posla. Na cilj smo stigli oko 21.30h. Međutim, umjesto u krevet mi smo se prošetali do restorana smještenog u šatoru (gdje je bila živa glazba) jer je kompleks s restoranom na žalost izgorio. Klinci su se ionako usput naspavali i bili su jako uzbuđeni i sretni da smo morali prvo udahnuti svježeg zraka.
Ujutro su bili budni već oko 8, iako su zaspali tek iza 23 i poslije doručka ravno u šumu na brdo, penjali smo se tintilinoć stazom.
Klinci su bili nezaustavljivi, pogotovo Fran i Domagoj (osim nas na izleti je išao i moj brat sa svojom ekipom), čak toliko da sam se u jednom trenutku pobojala da pretjeruju te da će se još negdje i izgubiti u šumi, ako tako nastave.
Osim gore navednoj dvojici nama ostalima je dobro došlo i malo odmora :-)
Jedva smo ih uspjeli nagovoriti da krenemo prema dolje jer nas još čekalo i roštiljanje
Franu smo još prije 10-tak dana obećali da će on pripaliti vatru, naravno da to nije zaboravio. Uhvatila ga je neka faza fasciniranosti vatrom, i kod kuće je stalno pun ideja o isprobavanju da zapali ovo ili ono
Nakon klope imali su još snage i za trčanje po nemaloj vrućini.
Nakon malog popodnevnog odmora, nastavili smo igru na sportskim terenima koji su u odličnom stanju, čak sam i optrčala jedan veliki krug oko igrališta.
Franu nisu potrebna vrata da bi ušao na igralište
To večer smo se još i rolari i šetali. A ujutro nakon doručka, na žalost opet na put. Sve što je lijepo kratko traje, baš smo se nauživali. Povratak sa zaustavljanjem u Ogulinu. Jako sam se ugodno iznenadila kako je lijepo uređen.
Prvi ovogodišnji sladoled
Moj prvašić koristi svoja nova znanja, otkriva što je to na ulazu u dvorištu dvorca Frankopanovih gdje je smješten muzej u koji na žalost nismo išli jer je bio zatvoren.
Mali majmunčići
Iz malo drugog kuta
Iznad Đulinog ponora
Usput su se klinci poigrali u obližnjem parkiću, a Frana je, ne znam kako, ljuljačka uspjela udariti u leđa i ima krasticu još i danas, bolilo ga je još nekih dva sata, čak je tata nosio do auta. Sljedeća destinacija je bio restoran na jezeru Sabljaci, koji je također bio uključen u cijenu noćenja u Bjelolasici. Iščekujući ručak u 5 slijedova. Ručak je bio izvrtsan sve pohvale za svaki slijed, jedini je problem bio je što je Fran sve uredno jeo pa se do glavnog jela najeo od hladnog predjela, juhe i toplog predjela pa glavno jelo, a čak ni desert nije ni taknuo. Ivor s druge stranenije skoro ništa nije pojeo jer je bio cendrav i preumoran, za njega je još uvijek najbolje da ne propušta popodnevno spavanje.
Restoran je smješten na predivnom mjestu uz jezero
Međutim, jako smo se kratko tamo zadržali jer je toliko jak vjetar puhao da uopće nije bilo ni malo ugodno.
I tako u auto, pa opet na put, kući ili ne? Odgovor na ovo slijedi u sljedećem postu.
Post je objavljen 07.05.2012. u 12:37 sati.