Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 26.06.2011.
Doviđenja vrtiću
|
Četiri godine je proletjelo. Ko jučer se sjećam prvog dana vrtića, ne znam tko je bio uplašeniji Fran ili ja. Po dogovoru Ivica ga je odveo jer ja ga ne bi mogla ostaviti, a nakon sat vremena sam otišla po njega. Teta me je uvjerila kako je sve u redu te da ga ostavim još sat dva pa da se tek onda vratim po njega. Ajd, pristala sam nekako na to, ne baš rado, ali... pošto me nije vidio otišla sam. Vratila sam se s malim stegosaurom kao nagradom za hraborst i prvi dan vrtića. I danas ga čuva, i prepričava kako ga je, zašto i od koga dobio..... Od početnog straha, uplašenosti do danas kad sav ponosan priča o svom vrtiću, tetama i prijateljima, ne mogu vjerovati da je ta faza njegova života završena, da moj mališa postaje školarac. Sigurna sam da će vrtić čuvati u onim lijepim uspomenama. Bilo nam je super, skoro da bih se usudila reći i savršeno. Uz tete pune razumjevanja, koje izuzetno vole svoj posao nije ni moglo biti drugačije. Toliko su toga puno napravili i naučili uz igru i priču da me to iskreno oduševljava. Na blogu sam poneke stvari i izdvojila: mala olimpijada izložba likovnih radova nogometni turnir tate i sinovi košarkaško natjecanje klizanje projekt zlatne ruke vrtićke priredbe bicklijada uskršnja radionica Ali još puuuuno toga nije uoblično u postu. Na prvi izletić su išli u 5. mjesecu prve vrtićke godine, na Gradski stadion, s dekama i loptama, a od onda su bili nezaustavljivi. Po gradu su obišli muzeje, galerije, kazalište, tvornice, fakultete, tržnice, pekare... Kopački rit, Ilok, Đurđenovac,.... (ovo je samo prvo što mi je palo na pamet). Na žalost, posljednji veliki izlet, kojega su nazvali malo maturalno putovanje u Krapinu i Zagrebački zoo-vrt smo propustili jer smo mi već bili na moru. U utorak, 07.06. su naši "Šareni" imali svoju završnu svečanost, jel moram reći da je bilo predivno  i kako sam bila ponosna na svog velikog sinka i njegove recitacije, pjesme, čak su i kolo plesali. Slikice s priredbe su mi mutne, pa ništa od njih, ali evo dvije poslije priredbe. Na terasi smo se počastili picom, sokovima i sladoledom uz glazbu
I jedna za uspomenu Franu s njegovim tetama Nadom i Jelom.
Još jedna, ne može proći bez Ivora kojemu nikako nije jasno zašto Fran na jesen kreće u školu, a on ne, a već i slova zna.
Tetama smo između ostaloga za uspomenu pripremili foto knjigu s fotkama klinaca i njihovim crtežima i porukama koji su oni u tajnotsi pripremali za njihove tete. Evo što je Fran nacrtao (srce za tete i sebe)
Od srca hvala dragim tetama na svemu u protekle četiri godine, bilo nam je prelijepo.  I samo doviđenja jer sigurna sam da će Fran doći i posjetiti svoje tete i svoj vrtić. P.S. Na lokalnoj tv postaji je u emisiji Družilica bila jedan dan i Franova "Šarena" grupa punih 45 minuta intervjua s klincima. Između ostaloga voditeljica je pitala djecu (jedno po jedno da ne čuju tuđe odgovore) što je to cunami. Izredalo se bar desetak odgovora i kraj, a ja se čudim pa kako Fran nije ništa rekao, znam da on uvijek ima mišljenje o svemu. I tada špica nastavlja: "A odgovor je..." kad pametno moje lijepo objasni: "Cunami je veliki val koji može potpiti cijeli selo" |
- 23:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 14.06.2011.
Sretno mladenci!
|
Ova prva polovina lipnja nam je bila veoma burna, toliko da nikako nisam stigla ništa zabilježiti na blogu. Bili smo u svatovima, proslavila sam rođendan, Fran se upisao u školu, ispisao iz vrtića, odgledali smo dvije završne vrtićke priredbe i bili u Šibeniku na sportskim igrama, uzbudljivo zar ne? Od svega toga, sad ću o svatovima, u subotu, 04.06. se udavala od Ivičinog bratića kćerka Željka. Svi četvero smo se skockali, kupili i klincima kravate za tu prigodu. Mi smo već trebali doći na ručak kod mlade. Pošto to nije u Osijeku, nego 15- tak minuta vožnje, Ivor je zaspao, pa je u startu Ivica ostao s njim u autu parkiranom u hladu, a Fran i ja smo se uputili prema kući mlade.
Mladoženja i njegovi su također već stigli pa su se ubrzo cijeli svatovi uputili u obližnju salu gdje je bio zajednički ručak koji smo obavili Ivica i ja na smjenu jer je Ivor odspavao nekih sat vremena.
U sali je vrlo brzo postalo jako vruće, a klincima pomalo i dosadno, ali smo taj problemčić lako riješili. Vrlo blizu, nekoliko kuća od sale stanuje jedna curica Tena kod koje smo već bili i prije. Oni imaju veliko dvorište i u njemu novu trampolinu.
a ja sam se za to vrijeme odmarala na ljuljački, šteta samo što nije bila u hladu jer ovako nisam baš dugo izdržala na njoj.
Kad je došlo vrijeme za vjenčanje vratili smo se pred crkvu. Jedna od rijetkih fotki na kojoj smo svi četvero.
U crkvi smo se progurali u prvi red da što bolje vidimo
Ali im ni to nije bilo dovoljno blizu :-)
Evo i mladenaca koji su upravo potpisom potvrdili da su vjenčani
Slavlje se nastavilo na bazenima u Belom Manastiru, nisam prije nikada bila tamo (osim veče prije pomoći kititi salu), oduševila sam se. Ponovo smo se pokušali fotkati jednu grupnu, ali od svih kojima sam davala fotoaparat, najbolja slika se pokazala Franova koji je uslikao nas troje (na jednoj smo bili s mladencima i svi osim djece bez glava  )
Naravno, da je onda morao i Ivor fotkati, ali Ivica mu je pomogao
Pa još jedno poziranje s bakom
Nakon što smo se smjestili u sali, obišli smo sve vani, klinci su se ljuljali (i ne samo oni),
a i mali bazen je super primamljiv. Ivor jede suhi kruh jer je jadnik bio već jaaako gladan, ručao nije ništa jer i inače on ne voli ručkove tipa prasetina, janjetina, kruh i salata, a da se ništa ne jede žlicom. Večera je prilično kasnila, bilo je već skoro i 9 kad smo počeli.
I mladenci stižu u salu.
Oko salveta su bile omotane ružice, evo što je moj umjetnik napravio kad je svima uokolo pokupio ružice, ispleo je ružin grm
S prvim taktovima glavni plesač stupna na scenu
Poslije odlične i bogate večere, posluženo je na dva stola 22 torte, a bilo ih je 50 (ostatak je ostao u hladnjaku jer nije stao na stol)!
Mi smo se naravno odlučili za čokoladne 
Pa opet ples, Ivor sa strikom i strinom, a Fran s nama
Onda je na red došla i mladenačka torta
Nakon darivanja i slikanja s mladencima, traženja podvezice i bacanja buketa mladenci su se otišli presvući (točnije to radi samo mlada), ali i mi smo krenuli kući, već je bilo skoro 1 sat. Ivor je zaspao od sale do auta u tih 20-tak koraka, drugi dan smo ponovo išli na ručak na selo, a popodne smo svatovskim kolačima i tortom obilježili moj rođendan. Zabavan, zanimljiv, ali i naporan vikend. I za kraj još jednom SRETNO MLADENCI! |
