Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 26.06.2011.
Doviđenja vrtiću
|
Četiri godine je proletjelo. Ko jučer se sjećam prvog dana vrtića, ne znam tko je bio uplašeniji Fran ili ja. Po dogovoru Ivica ga je odveo jer ja ga ne bi mogla ostaviti, a nakon sat vremena sam otišla po njega. Teta me je uvjerila kako je sve u redu te da ga ostavim još sat dva pa da se tek onda vratim po njega. Ajd, pristala sam nekako na to, ne baš rado, ali... pošto me nije vidio otišla sam. Vratila sam se s malim stegosaurom kao nagradom za hraborst i prvi dan vrtića. I danas ga čuva, i prepričava kako ga je, zašto i od koga dobio..... Od početnog straha, uplašenosti do danas kad sav ponosan priča o svom vrtiću, tetama i prijateljima, ne mogu vjerovati da je ta faza njegova života završena, da moj mališa postaje školarac. Sigurna sam da će vrtić čuvati u onim lijepim uspomenama. Bilo nam je super, skoro da bih se usudila reći i savršeno. Uz tete pune razumjevanja, koje izuzetno vole svoj posao nije ni moglo biti drugačije. Toliko su toga puno napravili i naučili uz igru i priču da me to iskreno oduševljava. Na blogu sam poneke stvari i izdvojila: mala olimpijada izložba likovnih radova nogometni turnir tate i sinovi košarkaško natjecanje klizanje projekt zlatne ruke vrtićke priredbe bicklijada uskršnja radionica Ali još puuuuno toga nije uoblično u postu. Na prvi izletić su išli u 5. mjesecu prve vrtićke godine, na Gradski stadion, s dekama i loptama, a od onda su bili nezaustavljivi. Po gradu su obišli muzeje, galerije, kazalište, tvornice, fakultete, tržnice, pekare... Kopački rit, Ilok, Đurđenovac,.... (ovo je samo prvo što mi je palo na pamet). Na žalost, posljednji veliki izlet, kojega su nazvali malo maturalno putovanje u Krapinu i Zagrebački zoo-vrt smo propustili jer smo mi već bili na moru. U utorak, 07.06. su naši "Šareni" imali svoju završnu svečanost, jel moram reći da je bilo predivno  i kako sam bila ponosna na svog velikog sinka i njegove recitacije, pjesme, čak su i kolo plesali. Slikice s priredbe su mi mutne, pa ništa od njih, ali evo dvije poslije priredbe. Na terasi smo se počastili picom, sokovima i sladoledom uz glazbu
I jedna za uspomenu Franu s njegovim tetama Nadom i Jelom.
Još jedna, ne može proći bez Ivora kojemu nikako nije jasno zašto Fran na jesen kreće u školu, a on ne, a već i slova zna.
Tetama smo između ostaloga za uspomenu pripremili foto knjigu s fotkama klinaca i njihovim crtežima i porukama koji su oni u tajnotsi pripremali za njihove tete. Evo što je Fran nacrtao (srce za tete i sebe)
Od srca hvala dragim tetama na svemu u protekle četiri godine, bilo nam je prelijepo.  I samo doviđenja jer sigurna sam da će Fran doći i posjetiti svoje tete i svoj vrtić. P.S. Na lokalnoj tv postaji je u emisiji Družilica bila jedan dan i Franova "Šarena" grupa punih 45 minuta intervjua s klincima. Između ostaloga voditeljica je pitala djecu (jedno po jedno da ne čuju tuđe odgovore) što je to cunami. Izredalo se bar desetak odgovora i kraj, a ja se čudim pa kako Fran nije ništa rekao, znam da on uvijek ima mišljenje o svemu. I tada špica nastavlja: "A odgovor je..." kad pametno moje lijepo objasni: "Cunami je veliki val koji može potpiti cijeli selo" |
