Fran i Ivor u akciji
utorak, 12.10.2010.
Ružica grad
|
Nastavak prošlog posta. nedjelja, 03.10. Nakon obilaska zoo vrta i ručka, nastavili smo prema Orahovici. Ivor je prema našim očekivanjim zaspao, a i Fran se malo primirio. Odredište nam je bilo Orahovičko jezero kod sela Duzluk odakle se može lijepom i kratkom šetnjom kroz šumu doći do dvorca zvanog Ružica grad. Istina trenutno od jezera više nema ni j (a naišla sam na podatak da je nekada bilo dubine 9 m), točnije svega par kapi vode i puuuno šljunka. Pošto je po dolasku Ivor još uvijek spavao, Ivica je ostao s njim u autu, a Fran i ja smo se prošetali malo po dnu "jezera" i razgledali info ploču s puno korisnih informacija. Nije to dugo trajalo, mali miš se probudio nakon tek nekih 30-tak minuta spavanja što je rezultiralo time da smo ga Ivica i ja većinu puta prema gore nosili.  Nakon prve ture stepenica, malo se odmaramo slikajući se.
Pa kroz šumu hrabro dalje. Ta staza se s pravom naziva edukativna jer uz put ima oko 10-tak tabli sa slikom i zanimljivim informacijama o biljnom i životinjskom svijetu te šume.
Još malo pa smo stigli. Uočite postepeno skidamo jakne, ma nismo se umorili samo nam je vruće (uspon je trajao, nisam gledala na sat, ali mislim oko 30 minuta)
Blizu smo 400m visine, a u podnožju je ostala Orahovica
Fran je bio vodič, i sav sretan pronašao ulaz u taj kažu jedan od najvećih i najbolje očuvanih srednjevjeknih plemičkih gradova u Hrvatskoj
Ružica grad je zaštićeni spomenik kulture najveće kategorije. A mi smo s oduševljenjem čitali kako su nekada tu plemići raskošno živjeli, imali su čak u ono doba staklo na prozorima, vodovod. Hladno im sigurno nije bilo jer su imali mnoštvo kamina, upravo gledamo ostatke jednog
A šta im se ovdje nalazilo?
Poslije oslobođenja Slavonije od Turaka, Ružica grad je prestao služiti svrsi, a u spisima iz 1702. god. se spominje da je grad bez krova, osim iznad kapelice gdje se očuvao do danas. Na žalost od tada grad nije obnavljan. Sve je i prilično zaraslo u travu i korov, ali to Frana nije uopćo spriječilo da radoznalo istraži jedinu prostoriju s krovom.
Ostaci gotičke crkve
Evo kako je Ružica grad nekada izgledao (slika sa stranice http://tzgorahovica.hr/)
Vraćajući se nazad, Ivor se već bio potpuno razbudio, pa ga više nismo morali nosati.
Klinci su bili oduševljeni i šumoom. Ivor je napunio pune đepove žireva, a proučavali smo i mnoštvo različitih gljiva. Nismo ništa brali jer se uopće ne razumijem u gljive, ali mislim da je to pravi raj za gljivoljupce.
Na putu prema kući niti jedan od njih dvojice nije zaspao, morali smo sve doživljeno prepričavati. Ali ni tu nije bio kraj tog predivnog dana. Još smo stigli i na proslavu 4. rođendana malog velikog dečka Karla kojeg ovog puta posebno pozdravljamo.  |
