Fran i Ivor u akciji
petak, 29.10.2010.
Padobranci nad gradom
|
Ovaj post malo kasni, ali nikad nije kasno ;-) Početkom mjeseca je održana manifestacija: "Dani otvorenog neba", pa smo završni dan i mi otišli malo pogledati što se to tamodogađa. U najavi je bio dan i raspored, ali za nas laike kao da i nije, naime sve su pisale skraćenice koje nemam pojma što znače pa smo otišli "na slijepo" iako na žalost, čini mi se ipak prekasno jer je već sve skoro bilo gotovo. Nešto smo ipak vidjeli. Na samom ulasku na sportski aerodrom su nas dočekali avioni:
Naišli smo i na korpu za balon, ali je bila bez balona, e to mi je žao što nismo vidjeli, a ni vozili:
Promatrali smo kako se padobranci s motorom (namam pojma koje je njihovo pravo ime, ovako smo ih mi prozvali  ) lete i spuštaju
Kad je malim miševima dosadilo samo gledanje vratili smo se u auto po njihovu motorizaciju pa su jurcali stazom
Pri povratku još malo proučavanja aviona.
Već od prije mi je želja skakati s padobranom u tandemu, moji muški ne dijele sa mnom takvu želju. Tek naknadno sam saznala da je to bilo i tada moguće i to po promotivnoj cijeni puuuno jeftinije nego inače, dakle, na godinu ipak moram pomnije proučiti raspored  |
- 10:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 20.10.2010.
Izlet u Šikloš
|
Za dan neovisnosti, 08.10. neradni dan, mi smo se malo provozali do susjedne nam države Mađarske u Šikloš koji je smješten oko 10-tak km. od granice. Nas četvero i brat sa njegovima, u dva auta, oko sat vremena vožnje uz objašnjavanje pojma granice, druge države... Nije nam prvi puta, sve znaju o tome, ali čini mi se da im i nije baš to sasvim jasno. Fran uvijek pri prelasku granice provjerava svoju putovnicu i novi žig pa ga Mađari već u startu nisu razočarali Dan je bio prohladan, ali prekrasan sunčan. Prvo odredište je Šikloški dvorac, točnije prekrasan park oko njega i šetnjica, da to nama, a klincima sat vremena neprestane trke.
Tamo negdje pri vrhu ovog malog uzvišenja je Fran
Osim trčanja, nezaobilazno je i penjanje
Ivor je ipak malo manje trčao od ovih troje, ali je zato napunio sve svoje džepove kestenjem. Nakon što smo svi dobro ogladnili, uputili smo se u već provjerenu čardu u Harkanj.
Na ulazu nas je dočekao jedan gospodin
Nakon što smo naručili klopu i piće prošetali smo se po dvorištu. Kad vrijeme dozovljava da se sijedi vani, prepredivno je
Moj brat je naručio fiš, ne znam samo kako mu nije bilo dovoljno ljuto 
Klincima smo naručili platu, pa nek si sami odabiru
Nakon što smo sve tanjure ispraznili zaputili smo se u Tesco, gdje se nismo baš previše zadržali jer naši upravo najedeni, ali i neispavani te željni bazena, juniori su jurcali i vijali se po dućanu da ih nismo mogli pohvatati. Ali, nema veze nije nama puno niti trebalo, Frana i Ivora sam ponovila za zimsku jaknicu i još nekoliko majica i hlača, prezadovoljna omjerom cijene i kvalitete. I tada, konačno naš pravi cilj izleta termal spa Šikloš. Bazeni otvoreni prije dva mjeseca. Cijena ulaznice nam se nije baš svidjela, iako smo ju provjerili unaprijed, nadala sam se da će biti neki obiteljski popust, ali ništa od toga. Međutim, sve što smo vidjeli, opravdalo je tu cijenu. Kompleks bazena je luksuzno uređen, sve je čisto, veliko, nema gužve... Postoje i dva velika tobogana. Fran je baš uživao u njima, spustio se pa bez pretjerivanja nekih 50-tak puta. Meni se posebno svidjela "struja" koja te nosi u krug oko jednog bazena, totalna fora koju nikad prije nisam vidjela. Dah nam je oduzeo i poseban aroma therapy bazen- u polumraku s mirisnim eteričnim uljima, totalno opuštajući. U cijenu je uključen i odlazak u saune, ali nas to nikoga nije zanimalo. Jedino mi je žao što unutra nismo ništa slikali, toliko nam je bilo super išli smo iz bazena u bazen, da se nitko nije niti sjetio vratiti se do ormarića po fotoaparat. Oko 18.30 smo ipak rekli dosta, te smo se počastili s tri runde palačinki (cijena je samo 4 kn/kom) u restoranu unutar tog kompleksa. Ivor prvi puta u svom malom životu nije imao dnevno spavanje, zaspao je u autu i spavao sve do jutra. Ni Fran nije bio puno "bolji", razlika je u tome da je on pri dolasku kući pojeo još pun tanjur čokolina (jer za bilo što drugo je bio preumoran) i nastavio spavati do jutra. E, kad bi bar i inače tako dobro i lako zaspali |
- 00:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 12.10.2010.
Ružica grad
|
Nastavak prošlog posta. nedjelja, 03.10. Nakon obilaska zoo vrta i ručka, nastavili smo prema Orahovici. Ivor je prema našim očekivanjim zaspao, a i Fran se malo primirio. Odredište nam je bilo Orahovičko jezero kod sela Duzluk odakle se može lijepom i kratkom šetnjom kroz šumu doći do dvorca zvanog Ružica grad. Istina trenutno od jezera više nema ni j (a naišla sam na podatak da je nekada bilo dubine 9 m), točnije svega par kapi vode i puuuno šljunka. Pošto je po dolasku Ivor još uvijek spavao, Ivica je ostao s njim u autu, a Fran i ja smo se prošetali malo po dnu "jezera" i razgledali info ploču s puno korisnih informacija. Nije to dugo trajalo, mali miš se probudio nakon tek nekih 30-tak minuta spavanja što je rezultiralo time da smo ga Ivica i ja većinu puta prema gore nosili. Nakon prve ture stepenica, malo se odmaramo slikajući se.
Pa kroz šumu hrabro dalje. Ta staza se s pravom naziva edukativna jer uz put ima oko 10-tak tabli sa slikom i zanimljivim informacijama o biljnom i životinjskom svijetu te šume.
Još malo pa smo stigli. Uočite postepeno skidamo jakne, ma nismo se umorili samo nam je vruće (uspon je trajao, nisam gledala na sat, ali mislim oko 30 minuta)
Blizu smo 400m visine, a u podnožju je ostala Orahovica
Fran je bio vodič, i sav sretan pronašao ulaz u taj kažu jedan od najvećih i najbolje očuvanih srednjevjeknih plemičkih gradova u Hrvatskoj
Ružica grad je zaštićeni spomenik kulture najveće kategorije. A mi smo s oduševljenjem čitali kako su nekada tu plemići raskošno živjeli, imali su čak u ono doba staklo na prozorima, vodovod. Hladno im sigurno nije bilo jer su imali mnoštvo kamina, upravo gledamo ostatke jednog
A šta im se ovdje nalazilo?
Poslije oslobođenja Slavonije od Turaka, Ružica grad je prestao služiti svrsi, a u spisima iz 1702. god. se spominje da je grad bez krova, osim iznad kapelice gdje se očuvao do danas. Na žalost od tada grad nije obnavljan. Sve je i prilično zaraslo u travu i korov, ali to Frana nije uopćo spriječilo da radoznalo istraži jedinu prostoriju s krovom.
Ostaci gotičke crkve
Evo kako je Ružica grad nekada izgledao (slika sa stranice http://tzgorahovica.hr/)
Vraćajući se nazad, Ivor se već bio potpuno razbudio, pa ga više nismo morali nosati.
Klinci su bili oduševljeni i šumoom. Ivor je napunio pune đepove žireva, a proučavali smo i mnoštvo različitih gljiva. Nismo ništa brali jer se uopće ne razumijem u gljive, ali mislim da je to pravi raj za gljivoljupce.
Na putu prema kući niti jedan od njih dvojice nije zaspao, morali smo sve doživljeno prepričavati. Ali ni tu nije bio kraj tog predivnog dana. Još smo stigli i na proslavu 4. rođendana malog velikog dečka Karla kojeg ovog puta posebno pozdravljamo.  |
- 21:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 05.10.2010.
Zoo vrt Bizik
|
U nedjelju, 03.10. smo mužić i ja slavili 12. godišnjicu braka. Odlučilo smo to obilježiti nas četvero nekim izletom, slično kao i prošle godine, kad nam je stvarno bilo super. Odredište Ružica grad pokraj Orahovice. Ali, već dulje vremena slušamo komentare o privatnom zoo vrtu obitelji Bizik u Našičkom Markovcu pa pošto nam je to usput zašto da ne. Nakon što smo se dobro svi naspavali, klopali.. pokret je bio u 11. Fran je prošli tjedan bio s vrtićem ovdje pa je onda on bio naš vodič, a na samoom ulazu nas pozdravlja ara.
Odmah pored ulaza su zmije, ima ih stvarno ogromnih
Dio u kojem su ove patkice, labudovi... mi se najviše svidio jer mi se činilo da jedino tu životinje mogu uživati
zoo je smješten zapravo u velikom vrtu seoskog imanja, i stvarno me izuzetno ugodno iznenadio količinom životinja koju smo tamo vidjeli, između ostalih evo i leoparda
Tu je svoj dom pronašlo i nekoliko ponija
Fran je jednog od njih i jahao kad je tu bio s vrtićem:
I jedna mala koza, ustvari bilo ih je puno više, ali je ova bila izdvojena od ostalih iz nama nepoznatog razloga, vrlo je znatiželjna i nimalo bojažljiva
Tu smo se zadržali na moje iznenađenje čak sat vremena (možda i duže), a za kraj obilaska morali smo se bar malo odmoriti i naravno ljuljati
Dojmovi: osim velikog broja različitih životinja, lako se i uočava da se o životinjama stvarno dobro brine, kavezi su im čisti, a životinje uhranjene, ...baš lijepe. Mnogima je zanimljivo i što su kavezi i životinje jako blizu. Međutim, imam jedan veeeliki prigovor čini mi se da je većini životinja njihova nastamba premala i time neadekvatna, baš mi ih je bilo nekako žao :-( Mi smo se nakon zoo vrta uputili u Našice u potrazi za nekom dobrom lokacijom za ručak  , u traženju:
Fran je zaželio pizzu, našli smo jednu ali joj kuhinja radi tek od 16  i tako smo se na preporuku vratili ponovo u N.M. u pizzeriju Stil. Opći dojam: ipak nije nešto što treba ponoviti.Ambijent, starinski, taman, sumoran.... Osoblje ljubazno, glazba ok, ali najvažnije pizza odlična
Da ne pretjeram u jednom postu, nastavak o Ružica gradu u sljedećem postu. |
- 21:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 01.10.2010.
Što radimo dok pada kiša
|
Zapravo mi većinu vremena skićemo kojekuda i jedva dočekam neko popodne da ne moramo nikuda ići i tada se uvijek iznova iznenadim koliko stvari stignem napraviti Pa evo malo što mi to radimo kod kuće. Sljedeća fotka je još od prije nekih mjesec dana, ja sam si malo sređivala frizuru, a vidite što je za to vrijeme Fran napravio Ivoru i sebi, vjerujte bolje mu ide s tim viklerima nego meni.
Jedan dan je došao ovakav pred mene, napravio si je masku za lice od dijelova usisivača, ne brinite to su oni koje nikad ne koristim, a imaju i rupe sa strane 
Predstavljam vam letećeg robota:
Ivor je nešto crtao na papiru na podu pa mu je Fran napravio stol i demonstrirao mu kako se koristi
A Ivor bi sve dao samo za autiće. Autići i vlakovi su zakon (iako su nedavno u oštru konkureciju uletejeli i avioni), slaže ih na sve moguće načine i gdje god mu se svidi
Iz knjižnice smo posudili jako zanimljivu knjigu o pokusima (naknadno ću navesti i njezino ime i autora). Pokusi su vrlo jednostavni i primjereni manjoj djeci uz malu pomoć roditelja. Ali da pohvalim mog velikog sina koji je neke stvari napravio potpuno sam, samo na osnovu slika jer još ne zna čitati. Uz svaki pokus je napisano i fizikalno objašnjenje. Evo slike naše zmijice koja održava ravnotežu na slamčici ako ju se namjesti u težište.
I da ne pomislite kako je kod nas sve idila, evo kako je izgledala dječja soba neki dan
Tri dana sam mom velikom sinku pričala da mora odvezati zavoje koje je ponovo povezao po cijeloj sobi i to tako da jedva mogu otvoriti vrata od njihovog ormara s odjećom, upozorila sam ga da je bolje da to napravi sam jer ću ja prerezati ono što mi bude smetalo....Zavoji su ostali, škare su obavile svoj dio, a netko je bio jako porvijeđen, ljut, tužan što sam mu uništila nešto što je on jako dugo pravio i eto one gornje slike. |
