|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 05.10.2009.
Etno selo Karanac
Dana 03.10. prije 11 godina mužić i ja smo rekli sudbonosno DA. Naravno da smo odlučili to lijepo proslaviti, zgodno i ove godine je taj dan pao u subotu i to baš sunčanu i toplu, prekrasnu.
Nismo krenuli rano, tek oko11.30, odredište etno selo Karanac u Baranji. Zanimljivo da prvi spomen sela Karanac potječe još iz daleke 1357. godine.
Mi smo rezervirali ručak i mjesto u restoranu Baranjska kuća.
Odmah do ulaza je dječje igralište vlastite proizvodnje, naravno da smo prije nego smo pronašli naš stol, morali prvo bar 15-tak minuta proučiti sve sprave igrališta.
Fran se u sekundi popeo na malu čeku.
Zatim smo se klackali:
A onda i ljuljali
Namjerno smo planirali dolazak skoro sat vremena prije dogovorenog vremena za ručak da stignemo sve obići na imanju, moram li reći da nismo sve stigli prije ručka ;-) U obilasku vrlo velike etno zbirke klinci su uvijek uočili njima najzanimljivije, pa eto Fran vozi stari tricikl
Ova je jedna od mnogobrojnih malih drvenih kućica u koje se ne može ući, a svaka je uređena drugačije, nešto malo više o tome na kraju posta. Uočite Ivora koji se ljuti, hoće i on gore.
Ovo je neka imitacija ulaza u vinski podrum, a na vrhu građevine podignuta je visoka drvena čeka koja ujedno služi i kao vidikovac. Hm, Ivor se ponovo ljuti jer mu Fran okreće glavu prema meni za fotku, a njemu to baš i nije bilo uplanu, imao je on zanimljivije stvari za gledanje.
Ivor ipak nije mogao do vrha
Pronašli smo i staru zipku
Stigla je klopa na red, teletina ispod peke, lepinjice iz krušne peći, domaće crno vino.... sve je bilo za prste oblizat, ma neki od nas to i jesu napravili, pogodite tko
Naš stol je bio izdvojen, ova fotka pokušava dočarati taj etno štih koji stalno prevladava, na žalost ipak nije tako vjerno
Oko stola je bila trava, a dovoljno daleko od ostalih tako da su se klinci mogli i loptati, Ivor je naravno i odspavao sat vremena..... svi smo baš uživali.
A za kraj smo Fran i ja nazdravili domaćom rakijom u čokančićima
Da netko ipak ne bi krivo zaključio, moram se ograditi i reći da su čokančići bili ipak samo za sliku, a nismo probali sadržaj ;-)
U povratku smo stali uz polje da uberemo poneki kukuruz za našu kućnu izložbu o jeseni
Blizu Karanca je i Zmajevac, tamo smo se uputili u vinariju Josić. Ne može se u vinariju, a da ne kušate njihove proizvode
Nakon što smo se odlučili koju butelju kupiti, obišli smo i same podrume, što se Franu posebno svidjelo, dio sa starim drvenim bačvama
Izlazimo
Da dodam da je uz vinariju ovdje zapravo i ogroman, divno uređen restoran, i vinska cesta, a rade i još jednu
Bilo je jako puno ljudi s čašicom oko vrata i kartama u rukama, puno su oni taj dan vina isprobali, shodno tome i atmosfera je bila vesela uz pjesmu i svirku....
Jedan mah, mah svima za kraj
Zapravo smo mi imali u planu i u Kormoran u Kopačkom ritu na palačinke, ali na žalost kuhinja im radi samo do 17, to nismo znali pa nismo stigli na vrijeme, ali nema veze ostat će materijala za jedan novi izletić.
Evo i nekoliko fotki samog mjesta:
|
|
|