Lilypie Kids Birthday tickers
Lilypie Kids Birthday tickers








Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.

05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."

Fran i Ivor u akciji

utorak, 22.09.2009.

Franova soba više nije samo Franova :-)

Razmišljala sam i o naslovu "Ivor spava u krevetu" jer nema više krevetića, moj mali dečko već postaje veliki:-)
Zapravo to i nije svježa novost, početkom sedmog mjeseca smo odlučili Ivora prebaciti u krevet u Franovu sobu, ali i krevetić još za svaki slučaj ostaviti u spavaćoj.
Tako je i bilo nekih desetak dana kad smo otišli na more gdje je ipak spavao u svom putnom krevetiću, pa kombinacije povratak kući na nekoliko dana krevet pa opet putni krevetić na putovanjima, zatim Goljak.... Uglavnom krevetića više nema!!!!
Krenimo redom:
U hodniku vadimo daske, budući krevet



Možda i bager pomogne:



Fran je napravio od viška materijala i puuuuno brodova, stiropora je naravno bilo po cijeloj dnevnoj sobi, a i šire



I soba je gotova, dakle krećemo u pokazivanje (natpis još moramo promijeniti;-))



Preko puta ulaza je Franov krevet



Desno od ulaznih vrata su igračke (ma one su svuda...)



Kružimo nadalje, lijevo od kreveta



pa još malo lijevije



I baš na zidu na kojem su i vrata, odmah iza njih, zamislite još jedna polica s igračkama i knjigama



I nagradno pitanje:"Gdje to Ivor zapravo spava?"




Moram reći da sam bila izuzetno ponosna na sebe kako sam lijepo uspjela organizirati igračke, u jednu kutiju dinosauri, pa u drugu mali auti, u sljedeću veliki auti, 101 željeznica, te 205 vrsta kockica... svaka sitnica ima svoje mjesto, i konačno sam se riješila svih Ivorovih igrački iz dnevne sobe, dobro ne doslovno svih uvijek oni lijepu količinu dovuku preko dana, ali bar znam da im tamo nije mjesto i da će se prije spavanja opet vratiti tamo gdje pripadaju.
U toj akciji spremanja smo dvije crne vreće plišanca i rijetko korištenih igračaka te onih koje je čak i Ivor prerastao odnijeli kod bake.

E i za kraj, ako se netko pita kako nam je proteklo to prebacivanje Ivora u krevet. Hm, skoro pa dobro. Što se kreveta tiče nema nikakvih problema, ispao je jednom ili dva puta, ali ....
Sada naše noći izgledaju kao zbunjena seoba naroda, i nikad ne znamo tko će u kojem krevetu dočekati jutro, sve su kombinacije moguće..... Uspavljivanje je i dalje naša bolna točka, da zaspu obojica u istoj sobi još je uvijek skoro nemoguća misija, desilo se par puta, ali to je toliko malo da nije vrijedno spomena, nažalost.
Ivor zaspiva sa mnom u spavaćoj, a Fran u svom krevetu, ali uz tatu. Ivora prije nego što idemo na spavanje prenesemo u njegov krevet, a onda noću samo u neko doba (počne najčešće oko 2) imamo doseljenike u krevetu, nekad ih niti ne čujemo, samo se uvuku i nastave spavati, jedan, drugi, obojica.... Ovisi o našem stupnju umora i njihovom nemirnom snu, nastojimo ih vraćati nazad (taj dio obavlja moj mužić, jer ja mislim da bi se srušila zajedno s njima da u 3, 4 ujutro bauljam po stanu s njima), ali to nije nikako garancija da će tamo i ostati....

- 22:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 15.09.2009.

Pa-pa i hvala Goljaku

Ponovo smo bili u Zagrebu, na Goljaku, od 02.09. do 09.09, naravno da smo opet malo skratili jer je bilo predviđeno do 12. 09. (a tada smo već planirali u svatove mojoj sestrični).
Iako prije nešto više od godinu dana se nisam ni usidila pomisliti da ćemo jednom dočekati tu toliko važnu rečenicu, eto i ona je izgovorena "Ovo vam je zadnji boravak na Goljaku". Juuuuuuuuuuuupi!!!!!!!!

Obavili smo pregled kod fizijatra, defektologa, logopeda, radna, fizio i senzorička terapija. Svi su imali samo riječi pohvale za mog malog miša. Lijepo hoda, počeo je i pričati, svašta razumije, na radnoj me posebno oduševio kojom preciznošću zabija male bockalice..... Dobili smo, po običaju, puno korisnih savjeta, i doznaku za ortopedske cipelice. A kod privatnog fizijatra čiji smo pregled također obavili taj tjedan, vježbice za stopala uz popratni komentar da smo skoro gotovi, s naglaskom na gotovi!!!!!!!

Veliko hvala svim terapeutima, sestrama, a osobito liječnicima koji su nam olakšali dane koje smo proveli tamo, koji su nam pomogli svojim savjetima i razboritim komentarima te sugestijama pružali podršku.
Iako rade po mnogu čemu u neprimjerenim uvjetima, u svoj posao ulažu jako puno truda i ljubavi te su posebno brižni prema dječici.....

A sada malo i fotki, naravno :-)
Uživamo u lijepom vremenu u dvorištu bolnice između terapija



Učimo se i penjati na tobogan (ne moram napisati da se drugi, treći dan bubica potpuno sama penjala na tobogan)



Svaki boravak smo se slikali sa cimerom, a evo i slatkiš koji je ovog puta dijelio s nama sobu (i njegova mama naravno, njima šaljemo poseban pozdrav)



A vikend koji nas je "kačio" u bolnici smo i ovaj put iskoristili za obiteljsku skitnju Zagrebom. Prva destinacija Jarun.





Nakon Jaruna smo se počastili u Vinceku, prošli puta smo također imali tu želju, ali ju nismo uspjeli realizirati, o tome više ovdje.
Odmor u Vinceku



Ali ovaj put nismo bili previše maštoviti. Ma, zapravo i jesmo u planovima, ne u realizaciji, ali nam se toliko svidjelo, posebno djeci u subotu na Jarunu, da smo to ponovili i u nedjelju.
Na potonulom brodu:







Ma kad može Fran ovuda mogu i ja:



Sljedeće dvije fotke su moji favoriti





Naravno da bez bacanja kamenčića dojam ne bi bio potpun ;-)







Na ručak smo otišli u cc1 (jedan fini restorančić s bosanskom kuhinjom, nije nam prvi puta, tamo se rado vraćamo). A nakon ručka Ivoru je bila najbolja zanimacija:



Poslije dugotrajnog razgledanja svekolikog asortimana igračaka u tl, zaputili smo se našoj dragoj Almici



I još jedan završni mah, mah svima (sa kreveta našeg malog cimera)



- 21:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Opis bloga
obitelj, zapravo klinci





Get your own Poll!