Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 23.02.2009.
Miš stoji
Od danas definitvno mogu reći da se moj mali miš diže na nogice. Ne znam da li bih bila presretna ili zabrinuta   . Naime pokušava on već danima neko ustajanje, ali većinom mu je oslonac i dalje većim dijelom na rukama, a ne na samim nogicama, kao na sljedećoj slici od prije dan dva  Ali, danas je uhvaćen na djelu kako stoji potpuno ravno i pridržava se za stol. Iako, on to navodno ne bi još smio raditi jer su mu stopala još dosta loša i na taj način će ih samo pogoršati. Mi puno vježbamo, istežemo i motamo u zavoje (bandažiramo) stopala i jesu bolja nego prije, ali su još premekana. U subotu idemo kod naše tete fizioterapeutkinje pa ćemo ćuti što će nam ona reći, iako zapravo već i sama pretpostavljam. Drugi problem vezan uz njegovo ustajanje je naravno iskorak, ne radi ga baš svaki puta, a i kad ga radi nije uvijek ispravan i to još moramo dosta vježbati. Uglavnom ja kod svake njegove faze samo, brinem i brinem, da kako će on to uspjeti, i uopće da li će, ali sad smo već stvarno daleko dogurali i stvarno se nadam da ćemo jednog dana doći do lijepog hoda i podizanja i spuštanja, i čučnjeva i penjanja, uf... zanijela sam se. Da dodam nevezano uz ustajanje. Zadnjih nekoliko dana obavezno moramo gledati kroz prozor to mu se jako sviđa, jako voli i svoje drvene kockice različitih oblika vraćati kroz rupe u kanticu (tu mu ja naravno obilato pomažem, ali bitnije mu je trenutno vježbanje motorike ruku nego učenje samih oblika). Danas se jako naljutio na tatu. Nečim se igrao i tata ga je podigao da ga ide presvući u kupatilo i pri tome mu je uzeo igračku (nisam baš sigurna ni da li je to nešto bilo igračka  ), a on udri u dreku i kad ga je spustio nije više bila bitna igračka nego odmah k meni da se požali, kad sam podigla istog trena je prestao plakati i nešto počeo brbljati, zlato malo žalio mi se.I tako ja ga držim, a tata ga mazi i pokušava nasmijati, čak i uspijeva i pita ga da ga sad uzme, a on maše glavom da neće i okrene ju od njega na drugu stranu, komedijaš mali i povrijeđena dušica. Evo još par njegovih slika:
|
- 22:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 20.02.2009.
Maškare
Cijeli tjedan nam je bio u znaku maškara. Moje veliko dijete je od prije skoro mjesec dana milion puta jasno dalo do znanja da želi biti spiderman (između ostaloga zato što on dobro skače) , a što ćemo da nam dijete bude sretno kupili mi njemu željeno odijelo s pripadajućom maskom i on se već nekoliko tjedana svakih malo maskira u spidermana.Međutim, ipak nisam htjela da sve ostane na toj nemaštovitoj i učestaloj maski, pa sam si ovaj tjedan dala truda. Oni se u vrtiću maskiraju cijeli tjedan pa smo smislili za ponedjeljak da bude mumija, ali mu se ipak u ponedjeljak ujutro nije dalo da ga zamatam i odustali smo, u utorak je bio Robin hood. Luk i strijelu je već odavno sam osmislio i napravio, a na papirnatu kapu sam potrošila bar sat vremena previše. Tražila sam na netu nešto na hrvatskom jer se nikako nisam mogla sjetiti kako smo u djetinjstvu sami pravili kape, pronašla sam čak jedne upute, ali čini mi se krive,  I, onda nakon skoro sat vremena mi se upalila lampica da bih mogla googlati na engleskom i zamilite rješenja koliko vam srce želi, što pisanih uputa, skica do naravno i filmića i to jasno i po nekoliko vrsta kapa, jedna od njih je i kapa Robina hooda. Mojoj sreći nije bilo kraja pogotovo kad sam shvatila koliko ju je zapravo jednostavno napraviti. Nabavili smo i orlovo pero, kapa pun pogodak. Slike govore više od riječi. U srijedu je nosio kupljenu maskicu vraga, tim je bio očaran još od Sv. Nikole i Krampusa  A to popodne smo ponovo bili vrijedni kao što se vidi na slikama i napravili smo maskicu za lice žutokljunca! Nije da se hvalim, ali stvarno je zgodna.I naravno očekivano u petak, na glavni vrtićki dan maškara moje dijete je bilo spiderman kao i pola dečkića iz njegove grupe, hm i ne samo njegove.Uživajte u slikama 
|
- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 18.02.2009.
Prvi post
|
Dugo razmišljam o nečemu ovakvom i eto konačno otvorih blog da bih mogla negdje bilježiti zgode i nezgode mojih malaca, dva moja mala šećera, četverogodišnjeg Frana i jednogodišnjeg Ivora. Rastu brzo ko gljive.... Fran je stariji tri godine od Ivora, ali tek sad vidim koliko sam pozaboravljala događaja, trenutaka, slatkih stvari koje je Fran radio prije koju godinu. Evo slika moja dva mala anđela  |
