Od danas definitvno mogu reći da se moj mali miš diže na nogice. Ne znam da li bih bila presretna ili zabrinuta .
Naime pokušava on već danima neko ustajanje, ali većinom mu je oslonac i dalje većim dijelom na rukama, a ne na samim nogicama, kao na sljedećoj slici od prije dan dva
Ali, danas je uhvaćen na djelu kako stoji potpuno ravno i pridržava se za stol.
Iako, on to navodno ne bi još smio raditi jer su mu stopala još dosta loša i na taj način će ih samo pogoršati. Mi puno vježbamo, istežemo i motamo u zavoje (bandažiramo) stopala i jesu bolja nego prije, ali su još premekana. U subotu idemo kod naše tete fizioterapeutkinje pa ćemo ćuti što će nam ona reći, iako zapravo već i sama pretpostavljam.
Drugi problem vezan uz njegovo ustajanje je naravno iskorak, ne radi ga baš svaki puta, a i kad ga radi nije uvijek ispravan i to još moramo dosta vježbati. Uglavnom ja kod svake njegove faze samo, brinem i brinem, da kako će on to uspjeti, i uopće da li će, ali sad smo već stvarno daleko dogurali i stvarno se nadam da ćemo jednog dana doći do lijepog hoda i podizanja i spuštanja, i čučnjeva i penjanja, uf... zanijela sam se.
Da dodam nevezano uz ustajanje. Zadnjih nekoliko dana obavezno moramo gledati kroz prozor to mu se jako sviđa, jako voli i svoje drvene kockice različitih oblika vraćati kroz rupe u kanticu (tu mu ja naravno obilato pomažem, ali bitnije mu je trenutno vježbanje motorike ruku nego učenje samih oblika).
Danas se jako naljutio na tatu. Nečim se igrao i tata ga je podigao da ga ide presvući u kupatilo i pri tome mu je uzeo igračku (nisam baš sigurna ni da li je to nešto bilo igračka ), a on udri u dreku i kad ga je spustio nije više bila bitna igračka nego odmah k meni da se požali, kad sam podigla istog trena je prestao plakati i nešto počeo brbljati, zlato malo žalio mi se.
I tako ja ga držim, a tata ga mazi i pokušava nasmijati, čak i uspijeva i pita ga da ga sad uzme, a on maše glavom da neće i okrene ju od njega na drugu stranu, komedijaš mali i povrijeđena dušica.
Evo još par njegovih slika: