Lilypie Kids Birthday tickers
Lilypie Kids Birthday tickers








Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.

05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."

Fran i Ivor u akciji

ponedjeljak, 23.02.2009.

Miš stoji

Od danas definitvno mogu reći da se moj mali miš diže na nogice. Ne znam da li bih bila presretna ili zabrinuta yesno.
Naime pokušava on već danima neko ustajanje, ali većinom mu je oslonac i dalje većim dijelom na rukama, a ne na samim nogicama, kao na sljedećoj slici od prije dan dva


Ali, danas je uhvaćen na djelu kako stoji potpuno ravno i pridržava se za stol.
Iako, on to navodno ne bi još smio raditi jer su mu stopala još dosta loša i na taj način će ih samo pogoršati. Mi puno vježbamo, istežemo i motamo u zavoje (bandažiramo) stopala i jesu bolja nego prije, ali su još premekana. U subotu idemo kod naše tete fizioterapeutkinje pa ćemo ćuti što će nam ona reći, iako zapravo već i sama pretpostavljam.

Drugi problem vezan uz njegovo ustajanje je naravno iskorak, ne radi ga baš svaki puta, a i kad ga radi nije uvijek ispravan i to još moramo dosta vježbati. Uglavnom ja kod svake njegove faze samo, brinem i brinem, da kako će on to uspjeti, i uopće da li će, ali sad smo već stvarno daleko dogurali i stvarno se nadam da ćemo jednog dana doći do lijepog hoda i podizanja i spuštanja, i čučnjeva i penjanja, uf... zanijela sam se.

Da dodam nevezano uz ustajanje. Zadnjih nekoliko dana obavezno moramo gledati kroz prozor to mu se jako sviđa, jako voli i svoje drvene kockice različitih oblika vraćati kroz rupe u kanticu (tu mu ja naravno obilato pomažem, ali bitnije mu je trenutno vježbanje motorike ruku nego učenje samih oblika).

Danas se jako naljutio na tatu. Nečim se igrao i tata ga je podigao da ga ide presvući u kupatilo i pri tome mu je uzeo igračku (nisam baš sigurna ni da li je to nešto bilo igračka wink), a on udri u dreku i kad ga je spustio nije više bila bitna igračka nego odmah k meni da se požali, kad sam podigla istog trena je prestao plakati i nešto počeo brbljati, zlato malo žalio mi se.
I tako ja ga držim, a tata ga mazi i pokušava nasmijati, čak i uspijeva i pita ga da ga sad uzme, a on maše glavom da neće i okrene ju od njega na drugu stranu, komedijaš mali i povrijeđena dušica.

Evo još par njegovih slika:


- 22:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Opis bloga
obitelj, zapravo klinci





Get your own Poll!