nedjelja, 13.10.2024.
Pomicanje granica
U mnogim stvarima u životu sam pomicala granice. Granice psihičke izdržljivosti, strpljenja, granice u pisanju i u poslu, granice nošenja sa tugom i boli. Pomicala sam i granice u otkrivanju sebe, drugih i života. No, nikada nisam jače Pomicala granice vezane za izdržljivost tijela.
Do sad. Iako nemam baš malo godina, upisala sam se na jači trening snage. Nisam prvo ni znala u što se upuštam. Krenula sam zbog vježbi za kralježnicu s kojom imam većih problema.
No odlučila sam krenuti. I jesam.
Kada sam vidjela što moram u tih sat vremena napraviti, mislila sam da nema šanse da uspijem. No, čovjek se ponekad prevari. Niti ne zna što može.
Meni su utezi, girje, sprave i kojekakve slične stvari, bile tamo nešto sam ponekad gledala na televiziji ili internetu. Nešto što sam mislila da nije za mene.
No uspjela sam odraditi i iznenaditi sebe. Iako mi je prva dva puta bilo užasno teško i imala sam osjećaj da ću umrijeti ili pasti u nesvijest. Da ne govorim o bolovima idućih dana.
No treći i četvrti put je bilo još teže. Četiri kruga.
Mislila sam opet, nema šanse da izdržim do kraja
Ali jesam. Jesam. Jesam
I osjetila sam takvu sreću i ponos.
Što sam i u tom aspektu života koji je jako važan, pomaknula svoje granice. Što moje tijelo može. Što nisam odustala nakon prvog ili drugog puta kada mi se crnilo pred očima i kada me boljelo da nisam mogla hodati.
Ako je možda ovo zadnji moj post na blogu, želim da je o tijelu, njegovoj izdržljivosti, mojoj upornosti i čvrsto obećajem sebi, mojoj dosljednosti
Tijelo je naš dom
Utočište
Tijelo treba biti naš najbolji prijatelj.
O njemu trebamo brinuti, voljeti ga
Biti nježni prema njemu kada treba
Ili oštri
Tijelo je naš hram
Iz kojeg ne možemo izaći
Možemo ga samo mijenjati
Uređivati i njegovati
- 18:36 -
