Da li ste dobili svoj OIB? Ja jesam i jako sam se razveselila kada sam prvi puta èula za njega. Saznavši za OIB mislila sam kako æe to biti broj koji æe zamijeniti hrpu papira koje inaèe trebamo u bezbroj situacija tijekom godine. Ministar Milinoviæ u jednom "Otvorenom" rekao je kako nam do 01.01.2010. godine neæe trebati niti jedan drugi papir osim OIB-a prilikom posjete doktoru i raznoraznim državnim službama. Do tog datuma ima još 11 mjeseci, možda je to dovoljno vremena da se obistine ministrove rijeèi.

Iz prve ruke reæi æu vam èemu je služio OIB u prvom mjesecu ove godine. Služio je tome da uz sve papire koje ste prije trebali da bi nešto ishodovali, obavezno morali nositi još i papir s OIB-om. Za produljenje djeèjeg doplatka u tekuæoj godini morate dati prosjek plaæe (muž i žena), potvrdu o školovanju (za školarca), potvrdu o neimanju zemlje ili nekih drugih vrijednosti u lijepoj našoj od strane opæine i za èetveroèlanu obitelj 4 OIB-a.

Moja mama ovih dana sreðuje papire za ostavinsku raspravu. Iako nema braæe i sestara sa kojima bi se eventualno svaðala,
ima takvih problema za koje skoro ne bih vjerovala da su moguæi da sam to od nekog drugog èula. Morala je napisati dvije izjave potvrðene i naravno, naplaæene od javnog bilježnika da se slaže s time da se zove onako kako se zove pune 62 godine i preziva 43 (od udaje za moga oca). Naime u Rijeci su utvrdili da se ne zove onako kako se zove i kako joj piše na Osobnoj, Domovnici, Putovnici i OIB-u, i da se nije udala za moga tatu (pa valjda samim time ne može nositi ni njegovo prezime), veæ da još uvijek nosi djevojaèko prezime (svoga oca). Tu se dalje stvar komplicira jer se po tim velevažnim dokumentima ni moja baka nije udala za prvoga muža, moga dedu, a maminog oca veæ se i baka prvi puta udala za drugoga muža. Nigdje nije evidentirano da se baka udala i rastala i treæi puta. Iz cijele te zavrzlame dalo bi se zakljuèiti da i meni nije otac moj otac, veæ mamin drugi muž, nema veze što sam ja u vrijeme mamine druge udaje imala 20 godina.

Prvi puta, nakon 20 godina braka, mama mi je odala priznanje što nisam mijenjala prezime prilikom udaje. Rekla mi je da ga ni ona ne bi više mijenjala pa makar se kao Liz Taylor udavala sedam puta. U prvi tren razveselila sam se što moji nasljednici neæe imati problema, no onda sam se sjetila kako su mi èesto upisivali moje djevojaèko i prezime po mužu kao identièno. Zar ne bi to znaèilo da smo se suprug i ja prije vjenèanja isto prezivali? Znam da je to moguæe jer su jedna moja kolegica i njen deèko prije braka imali isto prezime.
No možda se do tih dana, napokon ustabili i OIB.

Prošle noæi sanjala sam Ivana Pavla II. Njegovo pojavljivanje u snu, samo na prvi pogled, nije mi puno pomoglo u današnjem danu. Od ranog jutra sve mi je krenulo nizbrdo. Iako imam veæ
4 banke još se nisam nauèila nositi sa bezobraznim državnim službenicima (HZZO), sa sitnim i krupnim lopovima, sa sivim sijeèanjskim danima i tako dalje, dalo bi se još toga naæi. Što više dan odmièe to više imam osjeæaj da mi se Ivan Pavao II pojavio u snu kako bih izdržala sve nedaæe današnjeg dana. Izvukla sam svoju "Poticajnu bilježnicu" da u njoj pronaðem neke misli staroga Pape. Kako nisam našla ništa njegovo, prepisati æu par reèenica za koje mislim da bi se sa njima složio. Na ovoj maloj fotografiji Ivan Pavao II posjetio je u zatvoru svog atentatora i oprostio mu!

Ne govori: Ovaj mi èovjek ide na živce. Misli: On mi pomaže do svetosti.

Ovo je moja svrha: da budem dobar, a svi drugi bolji od mene.

Ne kritiziraj negativnosti! Kada ne možeš hvaliti, šuti.

Nikada se neæeš pokajati zbog šutnje; zbog govora - mnogo puta.

Nije teško kritizirati i rušiti; i zadnji zidarski pomoænik zna udariti svojim èekiæem u divno isklesani siz katedrale. Graditi: to je posao koji traži umjetnika.

Nemaš duha siromaštva ako u èasu kad možeš neopazice birati, za sebe ne izabereš lošije.

"Put" - Jose Maria Escriva

U povratku iz trgovaèkog centra Mercatone, ovako se je juèer vidjela nova rukometna dvorana na zagrebaèkom Laništu.
Iako nisam bila na utakmici, navijala sam uz televizor što namjeravam i veèeras. Svi naši rukometaši bili su odlièni.
Meni najbolji, juèer su bili vratar Mirko Aliloviæ i igraè Ivan Èupiæ. Bravo deèki!


Arena Zagreb I - photo by Mendula

Da li æete i vi veèeras navijati?


Arena Zagreb II - photo by Mendula

Dodatak: Suprug i ja smo danas poslijepodne malo prošetali Jarunom, a s nekih mjesta na Jarunu Arena se
vrlo dobro vidi pa smo to iskoristili da naèinimo još koju fotku.



Èetiri sata prije poèetka rukometne utakmice izmeðu Slovaèke i Hrvatske, suprug je sa savskog nasipa blizu
Jarunske veslaèke staze snimio ovu fotku.



Fotografija snimljena dva sata prije utakmice Slovaèka - Hrvatska.

Veæ je pao mrak, a mi smo se vozili prema naplatnim kuæicama za naplatu parkiranja, kad je suprug u retrovizoru
zapazio svjetla Arene. Zaustavio je automobil na prvom parkirnom mjestu i odluèio meni za blog snimiti kako svjetla
Arene izgledaju gledana s Jaruna noæu.

Mali dodatak napisan u ponedjeljak:
Dobro sam rekla da æe se sigurno pojaviti i golub Šarko. Istina je da mu je trebalo tjedan dana, no na kraju je ipak došao.
Sada golubica Sivka i golub Šarko èube jedan kraj drugoga na jednoj staroj slici, na metalnoj polici na balkonu.
Probilo se malo sunca i rekla bih da se oni pripremaju za svoje proljetno ljubovanje.

Mali dodatak napisan u utorak:
Sivka i Šarka leže jedan kraj drugoga na polici, dobro su se sakrili od dosadne kiše koja pada cijeli dan. Sa police na kojoj
leže imaju odlièan pogled na moj monitor i na telku pored njega. Ako tu prenoæe moæi æe zajedno sa mnom gledati veèerašnju utakmicu.
Svim posjetiocima ovog zbrda-zdola posta šaljem veliku zagrebaèku pusu.


Zagrebaèka pusa

Ne znam kako vama, no meni je zaista veæ dosta ove zime. Svaka èast snijegu, ledu, magli, vlazi, kapama, šalovima, labuðem jezeru, kratkim danima i dugim noæima, ali dosta mi je svega toga.
Tko æe izdržati još dva mjeseca? Ujutro sam saznala da 26.01. poèinje po kineskom kalendaru Nova godina, koja je u znaku Bika i da je za kineze proslava njihove Nove godine ujedno i poèetak proljeæa. Sigurna sam da se kod nas to ne može primjeniti, jer vani i dalje vlada hladnoæa, sivilo, zima u svakom pogledu.
Kada sam krenula prema raèunalu, ugledala sam prvi puta u ovoj godini golubicu Sivku. Prepoznala sam ju i prije nego što sam vidjela njene nožice. Kada je malo prohodala po ogradi balkona vidjela sam kako je i dalje vješta s jednom nožicom. Goluba Šarka nije bilo u blizini. Mislim da je ovo treæa godina kako Sivka dolazi na naš balkon. Sigurna sam da æe se ubrzo na balkonu pojaviti i Šarko.
Na trenutak sam pomislila da je možda dolazak Sivke prvi znak proljeæa.
Pokrenuvši raèunalo ugledala sam u Iskonovoj foto - galeriji ovu prekrasnu fotografiju s pripadajuæim tekstom: "Proljeæe stiže na otok Hvar. To nam pokazuje i ovaj procvali bajam iz Starog Grada."
Iako to nije fotka mendule koja je procvjetala u Zagrebu, definitivno je ona za mene danas drugi znak proljeæa.


photo by Petar Botteri
"Proljeæe stiže na otok Hvar. To nam pokazuje i ovaj procvali bajam iz Starog Grada."

Labuðe jezero na jezeru Bundek u Zagrebu...

photo by Vedjak

Veæina šetaèa nas je fotkala, rijetki fotografi sjetili su se kako bi bilo fer malo nas i nahraniti. Od ovog dobrog fotografa dobili smo cijelu glavicu salate, no s obzirom da je taj dan bilo - 4, nismo imali ništa protiv fine žemlje koju smo pojeli uz zelenu salatu. Nahranio nas je Vedjak.

photo by Vedjak

Nismo li prelijepi?

photo by Vedjak

Ljepotani

photo by Vedjak

I meðu nama ima onih koji vole biti sami...

photo by Vedjak

U društvu je ljepše, zar ne?

photo by Vedjak


Dok je Vedjak hranio i fotkao labudove, iz blizine je sve
promatrala Mendula zabundana kao ruskinja Nataša.
PS. da je Julija Timošenko ovako obuèena došla na pregovore
kod Putina ne bi mi plina vidjeli možda slijedeæih 5 godina...

photo by Vedjak

Sretan roðendan draga naša Vitae...!
Živjela nam dugo, dugo vesela i zdrava bila!

Sibirska perunika (Iris sibirica) - photo by Jaka Razinger

Foto: Vedran Ðuliæ / CROPIX

"Labudovi na jezeru Bundek drže se zajedno jer je je njihovo kretanje jedini naèin da se površina vode zbog ovogodišnjih niskih temperatura sasvim ne zaledi, a preživljavaju od rijetkih prolaznika koji ih hrane kruhom."

Za ovu nedjelju imam plan. Sa sobom æu ponijeti dosta kruha i zelene salate za koju sam èula da ju labudovi vole i napraviti barem jedan krug oko Bundeka kako bih nahranila labudove s ove slike. Ako ste iz Novog Zagreba, svakako se uputite na Bundek i nahranite ih i vi (npr. lobotomya i nihonkichigai). Sigurna sam da æe se svakome razveseliti.
Labudova ima veæ nekoliko godina i na jezeru Jarun, no na Jarunu uvijek ima više šetaèa i roditelja s djecom koji ih redovito hrane.
Mislim da su se prvi puta labudovi pojavili na jezeru Jarun krajem devedesetih ili poèetkom novog tisuæljeæa. Te zime smo moji sinovi, suprug i ja takoðer bili u mnoštvu zagrepèana koji su redovito išli na Jarun kako bi ih nahranili. Tijekom svih ovih godina provedenih u Zagrebu tako su se pripitomili da se ljeti može lijepo plivati izmeðu njih. Fotka slijedi...
Na Jarunu postoji mnoštvo zatvorenih kafiæa gdje se èovjek može skloniti nakon što dobro promrzne, a na Bundeku nema mjesta gdje bi se šetaè mogao utopoliti nakon šetnje.
No jedan krug oko jezera vjerujem da svatko dobro utopljen može izdržati kako bi nahranio ove ljepotane.
Nakon posjete Bundeku objaviti æu svoju fotku ovih divnih životinja.

Ovu fotku napravila sam na Jarunu krajem devetog mjeseca.

photo by Mendula

Nakon jutarnjih, zagrebaèkih minus13, za 3 sata vožnje, kroz snježni Gorski kotar, došli smo u sunèano i toplo Primorje, na par stupnjeva iznad nule. Ispred kuæe mojih roditelja na Meji vide se dva stabla mendule po kojima sam si ja dala blogersko ime. U proljeæe oko stabala mendula zazeleni se i zažuti žutika koju je mama posadila prije dosta godina. Na tavanu ove kuæe uvijek su živjele brojne obitelji puhova, a puhovi jako vole jesti mendule i smokve koje takoðer rastu u blizini kuæe.


Mendule ispred kuæe - photo by Vedjak

Ispred Mendula raste ovaj divan ruzmarin koji sam u vidu nekoliko malih stabljika kupila mami na Trešnjevaèkom placu. Mama ga je prije 8 godina posadila u Primorju. Svi prijašnji posaðeni ruzmarini nisu se uhvatili ili su se preko zime smrzli. Mora se priznati da je ovaj prekrasan, iako je kupljen na Trešnjevaèkom placu. Pretpostavljam da je porijeklom negdje iz Dalmacije.


Grm ruzmarina - photo by Vedjak

Dobro pogledajte kakvi su ovo krasni momci! Samo ovako zgodni momci mogu biti u duštvu jedne takve ljepotice kao što je Lori. Dok smo Vitae i ja prièale i prièale, za nama nisu zaostajali ni muški, koji isto imaju svoje muške prièe.


Misko, Lori i Vedjak - photo by Vitae...


Misko, Lori i Vedjak - photo by Vitae...


Vitae i Mendula - photo by Vedjak

Nakon otprilike dvogodišnjeg blogerskog druženja, zaista je veæ bilo vrijeme da se Vitae i Mendula upoznaju. Nas dvije smo pijuckale kavu, prièale i prièale sve dok se nije spustio potpuni mrak kada smo suprug i ja morali napokon krenuti natrag za ledeni Zagreb.


Anðelak, photo by Vedjak

Kao lijepa i draga uspomena na naš susret u Rijeci, ostat æe mi ovaj anðelak što mi ga je darovala Vitae. Puno, puno hvala, draga Vitae!

Ovo sam napisala 19.11.2008. u postu - "Francuski buldog":
Viðeni pas ove nedjelje na Jarunu toliko se veselio slobodnom trèanju livadama tog sunèanog dana da je zaista izgledao prekrasan.
Na taj dio Jaruna primjetila sam kako uglavnom dolaze isti šetaèi i isti psi.
Vidim li opet francuskog buldoga o kojem sam vam pisala obeæajem da æu ga uslikati i pokazati vam kako on zaista izgleda.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Juèer je u Zagrebu cijeli dan temperatura bila -7 stupnjeva. Na mjestu gdje se suprug i ja redovito šeæemo, osim tu i tamo koje hrabre vrane, juèer nije bilo nikoga. Veæ smo bili u blizini auta, na kraju staze, kada sam vidjela poznatog peseka. Veselo je trèao kao da je najtopliji dan u godini. Kada sam ga zazvala, dotrèao je do mene, malo me pošnjofao i liznuo. Imala sam osjeæaj da je i on prepoznao mene. Kada se približio zabundan gazda, iznenadila sam se jer me je prepoznao i on, èestitao mi Novu godinu i pitao kako sam zadovoljna s dolèevitom koju sam kupila u njegovom duæanu prošli tjedan.
Razgovarajuæi rijeè na rijeè, shvatila sam da smo susjedi, pohvalila sam dolèevitu, takoðer zaželjela sve najbolje novootkrivenom susjedu i njegovom dobrom psu. Susjed mi je isprièao da oni svakodnevno dolaze na taj dio Jaruna u šetnju.
Buduæi da suprug i ja dolazimo na Jarun samo nedjeljom ili praznikom, i to uvijek u drugo vrijeme, nije èudo da sam ovog krasnog psa vidjela tek drugi puta.
Kao što sam vam i obeæala tu je i foto by Vedjak.
Ja nisam bila u stanju primiti fotiæ jer su mi se prsti iako u rukavicama, zaledili.


Francuski buldog - photo by Vedjak

photo by Mendula - Ovog gospodina na biciklu viðam zadnjih 20 godina
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Naravno da sam se i ja izvagala na kraju svih ovih blagdana. Buduæi da sam, silom prilika, morala obuæi štofane hlaèe, èim sam ih navukla, imala sam osjeæaj da sam se malo udebljala. Imaju žene pravo kada kažu da se kila više najbolje osjeti po hlaèama, moraju biti prave hlaèe, ne trenirka.
Najbolje su hlaèe od nekog starinskog štofa bez lasteksa, koji bi nas isto mogao prevariti.
Ne vjerujte suprugu koji vas razuvjerava i tvrdi da se niste udebljali, možda to èini kako bi on sam izbjegao vaganje.
Iako se nisam prežderavala, ipak sam jela i pila više nego inaèe i udebljala sam se 1 kg. Nije zabrinjavajuæe jer još uvijek mi fali kila do maksimalne težine koju smijem imati po rijeèima jedne moje davne doktorice.
S obzirom na ovu zimu vani, ujutro je bilo -10 stupnjeva, na vježbanje koje mi poèinje prekosutra i na stanje u frižideru, mislim da nema šanse da se dalje udebljam. Nedavno sam gledala na TV-u odlièan dokumentarac o zdravim stogodišnjacima. Stogodišnjaci na Okinawi u Japanu, uglavnom su vegetarijanci i nikada se do kraja ne najedu. Kada osjete glad, ne idu odmah jesti, prvo malo otrpe glad, a kada idu jesti najedu se najviše 80% od onoga što bi mogli. Naravno da redovito vježbaju.
Na Okinawi živi 900 stogodišnjaka u ukupnoj populaciji od milion stanovnika.