SAJAM TAŠTINE

Hrvatska je u krug zemallja s najduljom parlamentarnom tradicijom ušla s (kakvim-takvim) Saborom izabranim devetnaestog travnja tisućudvjestasedamdesettreće godine.

Nakon sedamsto godina staleške vladavine izabran je šestog lipnja tisućuosamstočetrdesetosme Sabor koji je imao neke značajke demokratskog i višestranačkog u sebi.

Tridesetog svibnja tisućudevetstodevedesete godine izabran je Sabor koji je simbolično prekinuo višedesetljetno nepostojanje Sabora ili njegovih surogata iz totalitarnih režima.

Postoji dakle više značajnih datuma kroz povijest za koje se može vezati obilježavanje državnosti.

Postoje ljudi kojima je svejedno koji je to nadnevak, ako je državnost neupitna.

Postoje i ljudi kojima je svaki taj povijesni datum minoran, ali im je do neba iritantan razlog/povod koji se obilježava na taj dan.

Prirođenih stereotipa i pogleda na svijet oko sebe (Weltansicht) ionako ima u izobilju.

Bitno je da se slavi, ma na koji dan to padalo.

#Netzfund

Oznake: sretan dan državnosti

U svakodnevnoj upotrebi riječ "teorija" često znači neprovjereni predosjećaj ili nagađanje bez potkrepljujućih dokaza.
Ali za znanstvenike teorija ima gotovo suprotno značenje. Teorija je dobro potkrijepljeno objašnjenje aspekta prirodnog svijeta koje može uključiti zakone, hipoteze i činjenice. Teorija gravitacije, na primjer, objašnjava zašto jabuke padaju s drveća, a astronauti lebde u svemiru.
Teorija ne objašnjava samo poznate činjenice; također omogućuje znanstvenicima da naprave predviđanja što bi trebali promatrati ako je teorija istinita. Znanstvene teorije su provjerljive. Novi dokazi trebali bi biti kompatibilni s teorijom. Ako nije, teorija se pročišćava ili odbacuje. Što duže drže središnji elementi teorije – što više opažanja predviđa, što više testova prolazi, više činjenica objašnjava – to je teorija jača.

Kada ljudi ne prihvaćaju klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem, mediji te pojedince često opisuju kao "klimatske skeptike". Ali to bi im moglo samo dati preveliku važnost.
"Jednostavno poricanje mainstream znanosti temeljene na slabim, nevažećim i prečesto vođenim kritikama znanosti uopće nije skepticizam.
To je kontrarizam... ili poricanje".
Umjesto toga, istinski skeptici otvoreni su znanstvenim dokazima i spremni su ih ravnomjerno procijeniti. "Svi znanstvenici bi trebali biti skeptici."
Pravi skepticizam je, kako ga je [Carl] Sagan opisao, 'samoispravljajuća mašinerija' znanosti". "Ima dovoljno čudes tamo i bez našeg izmišljanja."

Još jedna riječ koja znanstvenicima diže kosu je "značajan"(signifikantan).
"To je prevelik zalogaj za mnoge. Znači li ona statistički značajno ili znači važno?"
Prirodno" (natural) je još jedan bauk za znanstvenike. Izraz je postao sinonim za biti krijepostan, zdrav ili dobar. Ali nije sve umjetno nezdravo, a nije sve što je prirodno dobro za nas.
"Uran je prirodan, a ako ga ubrizgate malo više, umrijet ćete".

Riječ "organsko" također ima problematično značenje. Dok organski znanstvenicima jednostavno znači "na bazi ugljika", izraz se sada koristi za opisivanje breskvi bez pesticida ili vrhunske pamučne plahte, također.

No, iako se ove riječi mogu rutinski pogrešno shvatiti, pravi je problem, kažu znanstvenici, to što ljudi ne dobivaju rigorozno znanstveno obrazovanje u srednjoj i srednjoj školi. Kao rezultat toga, javnost ne razumije kako se znanstvena objašnjenja oblikuju, testiraju i prihvaćaju.
Štoviše, ljudski mozak možda nije evoluirao da intuitivno razumije ključne znanstvene koncepte kao što su hipoteze ili teorije.
Većina ljudi nastoji koristiti mentalne prečace kako bi shvatili kakofoniju informacija koje im se svakodnevno prezentiraju.
Jedna od tih tendencija je napraviti "binarnu razliku između nečega što je istinito u apsolutnom smislu i nečega što je laž ili neistina". "Sa znanošću, to je više kontinuum. Neprestano gradimo svoje razumijevanje."
U statistici je nešto značajno ako je malo vjerojatno da će razlika biti uzrokovana slučajnim slučajem.

Ali to se možda neće pretvoriti u značajnu razliku, recimo u simptomima glavobolje ili kvocijentu inteligencije.

#S:EI

Oznake: obrana (ne)obranjivog

Termin svjetonazor preuzet je iz njemačke filozofije (Weltanschauung) u značenju predznanstvenoga shvaćanja prirode, društva, čovjeka i dr., i u svojoj općenitosti razlikuje se od »pogleda na svijet« (Weltansicht) kao subjektivnoga shvaćanja svijeta.

Alexander von Humboldt "je jednom prigodom rekao" kako je najopasniji svjetonazor onaj od onih koji svijeta vidjeli nisu.
Ovaj popularni aforizam se pedesetak godina pripisuje Alexanderu von Humboldtu bez navođenja izvora i nikada nije pronađen u njegovim tekstovima.,.

Najranija formulacija ovog citata pronađena je u tekstu pisca iz Graza Brune Ertlersa, koji je umro 1927.:

„.. pa onda u birtiji, zagrijani vinom, kuju ono što su im govorili učitelji, svećenici i novinski pisci, trijezno, jasno definirano 'političko uvjerenje', čiju jednoličnu bezvrijednost farbaju u različite boje, koje onda nazivaju 'bitka pogleda na svijet', oni koji nikada nisu vidjeli svijet."

Ali zato je Humboldt rekao: "U starosti stvari gube svoj lažni sjaj, ali to ih ne čini besmislenim, šupljim i praznim. Uči se samo tražiti i cijeniti ono što je u njima čisto ljudsko."
Jednom prigodom.

Oznake: pripisani citati

Kad bi rezultati trenutne ankete bili mjerodavni, ispada kako većina blogera ne zavidi nikome (!?) ili samo mlađima od sebe. Prvo je dvojbeno iskreno, a drugo je šteta, obzirom kako je starost privilegija koja će mnogima biti, nažalost, uskraćena.

No, zavist je osjećaj koji nagriza kao čir želudac, oslobađajući pri tome najmračnije instinkte.
Emocija stara kao ljudska povijest.
Kajin je ubio Abela jer je bio ljubomoran što je Bog prihvatio njegovu žrtvu, a ne njegovu. Papa Grgur svojedobno ju je stavio među sedam poroka koji opisuju ponore ljudske duše. Od svih sedam smrtnih grijeha, to je vjerojatno najviše tabuiziran.

Zavist uvijek ima veze s nečijim neuspjehom, ili barem s nečijom percipiranom neadekvatnošću. Priznati da to boli.
Po nekima, zavist nije samo maligna i često neugodna karakterna osobina, već, ona benignija može biti i važna pokretačka snaga, izvor napretka i inovacija. U nekom društvu u kojem nitko nikome ne zavidi, nema ambicija i konkurencije. A opet, sveprisutna zavist dovodi do straha, obeshrabrenja i paralize svake inicijative.

Ljudi sebe često definiraju kroz usporedbe s drugima – a one su utoliko nemilosrdnije što su sličnije objektu usporedbe.
Običan zaposleni smrtnik teže će zavidjeti proslavljenoj sportskoj zvijezdi ili milijunskom nasljedniku tvrtke -negoli kolegi za stolom nasuprot koji je jučer dobio povišicu. Antički autor Hesiod zabilježio je 700. godine prije Krista: "Lončar zamjera lončaru i stolar zamjera stolaru, prosjak zavidi prosjaku, a pjevač pjevaču."
Što smo sličniji, naš status je usporediviji, skloniji smo razvijanju zavisti.

Većina ljudi osjeća da žive u zavidnom društvu, iako umjerenom, ali sebe doživljavaju kao ne baš zavidne. Većina i zahtjev za porezom na bogate ne vidi kao dokaz društvene zavisti, već kao izraz zahtjeva za više socijalne pravde.
Najmanje su zavidni oni koji podržavaju načelo pravednosti u odnosu na učinak: tko postigne više, treba imati i više.
Možete se pomiriti s određenom nejednakošću u društvu sve dok svi imaju iste početne mogućnosti.
Zavidna osoba će pak biti sklonija kriviti druge za svoju nesreću – popularna je strategija potiskivanja kako se ne bi priznali vlastiti nedostatci.

Priznanje osjećaja zavisti spada među najiskrenije ljudske geste, ali ispovjednici su to vrlo rijetko imali priliku čuti, ipak je to nešto što definira čovjeka.

Kažu kako bi i evolucija stala da nije zavisti.

#Giotto

Oznake: vjerodostojnost anketa

Eto, sad je i službeno

Što s ljudima koji vjeruju u paranormalno (duhove, predskazanja), dakle s o onima koji su većinom „nekritični i luckasti“?
Istraživači su pretresli 71 studiju koje su provođene među ispitanicima kroz 40 godina.
Tim je utvrdio kako stvarni dokazi nisu baš tako isključivi
Razlika između „vjernika u paranormalno“ i skeptika izgleda leži u tome, koliko imaju fleksibilan stil promišljanja i kako prilaze novim ili apstraktnim problemima.
Ne radi se o tome da su „para-vjernici“ manje inteligentni, smanjenih kognitivnih sposobnosti, niže educirani, mlađi-stariji...
Radi se o njihovoj primjeni sposobnosti rješavanja problema.
Ako vjerujete u istraživanja.
#ebay

Oznake: novo paranormalno

(Čovjek nije ni iskren ni pošten)
Od početka svoje karijere do neposredno prije svog mentalnog kolapsa, Nietzsche se više puta bavio pitanjem istine.
Početak i kraj ovog promišljanja dovodi do važne točke u citatu iz “Ecce homo” koji se navodi kao moto:
“Istinu sam otkrio tek tako što sam prvo shvatio da je laž laž.”
Međutim, isključeno je kako je Nietzsche cijeli svoj život radio na dekonstrukciji ideje ispravnosti i istine.
U eseju “O istini i lažima u ekstramoralnom smislu”, kojeg je namjerno držao u tajnosti, središnja je sljedeća definicija:
“Istina je pokretna vojska metafora.”
(Čovjek ogorčenosti nije iskren)
Zreliji Nietzsche odvojio se od svog ranog ideala "intuitivnog ljudskog bića", budući kako je bio suočen s temeljnim pitanjem prirode ljudskog stanja (conditio humana). To se dogodilo nakon smrti Božje objavljene u "Tako je govorio Zaratustra". Zato što je to neizbježno prisiljavalo ljude da se postave istinitim u svemu lažnome, umjesto traženja istine u pogrešnom, iz nekih osobno "samo-ozdravljujućih" namjera.

I upravo je time psihologija ušla u novo pravo, takoreći, kao kasnu inačicu o razumnom čovjeku, odnosno ljudsko biće ogorčenosti iz “O genealogiji morala”. Nietzsche donosi sljedeće pejorativne prosudbe o ljudima ogorčenih:
"Ni iskren, ni naivan, ni pošten prema sebi, ni otvoren."
Osim toga, napravio je takozvanog razumnog čovjeka zbog vlastitog poriva da ovlada borbom za postojanje inteligentnim prikrivanjem, difamirajuće za estetski orijentiranu slobodnomisleću osobu .
(Čovjek je majstor prikrivanja)
Nietzsche okrivljuje i ogorčene i razumne ljude za strategizirano upravljanje intelektom.
Jer u ljudima umjetnost prikrivanja dolazi do vrhunca. Ovdje su obmana, laskanje, laž i prijevara pravilo i zakon. Stoga gotovo ništa nije neshvatljivije od toga kako se među ljudima može pojaviti iskrena i čista želja za istinom. Međutim, tim tvrdnjama on (F.N.) misli prvenstveno na tragediju vlastitog života.
Poznata je Zaratustrina izreka: “Dobri ljudi nikad ne govore istinu.”
Kao dobra osoba, Zaratustra kaže “Svakome najljubaznije”, ali ne i istinu.
Nietzsche razvija sljedeći pogled u Ecce homo: "Prvi sam otkrio istinu jer sam naučio negirati jedan tip ljudskog bića koji se prije smatrao najvišim, - one dobre".
Prema Karlu Jaspersu, rečenica "Ništa nije istina, sve je dopušteno" nije sama po sebi razumljiva.
Sam po sebi, to je izraz potpunog odsustva predanosti, poziv na - samovolju.
#rubne zabilješke; Izvor: "Auf die Schiffe, ihr Philosophen" Christiana Niemeyera.

Oznake: ogorčenost

Milijuni stradanja povezani su s Drugim svjetskim ratom koji je pokrenula nacistička Njemačka. 8. svibnja obilježava se 77. godišnjica završetka rata.
Povjesničari kažu, u Rusiji se može uočiti reinterpretacija dana sjećanja i pobjede.
Uspomena na sovjetske vojnike koji su se nekoć borili za oslobođenje Europe od nacionalsocijalizma zaprljana je ruskim ratom, agresijom na Ukrajinu.
Tvrdnjom kako želi "denacificirati" Ukrajinu, Putin je signalizirao "da se Drugi svjetski rat privede kraju".
S obzirom na ukrajinski rat, međutim, ovogodišnja komemoracija predstavlja balansiranje.
"Ako je moguće, trebalo bi spriječiti da dužnosnici ruske vlade otmu ove događaje u svoje svrhe."
Dapače, treba pozvati izbjeglice iz Ukrajine.
U Crvenoj armiji borili su se vojnici ne samo iz Rusije nego i iz Ukrajine, Bjelorusije i drugih republika Sovjetskog Saveza.
Vojnici Ukrajinske Crvene armije podnijeli su ogromnu žrtvu za oslobađanje svoje domovine, a u Rusiji godinama unazad obilježava reinterpretacija Dana sjećanja.
Iz dana radosti zbog pobjede protiv nacističke Njemačke promijenio se u "fašistički ritual ekspanzionističke ideologije" i služi ponovnoj staljinizaciji Rusije.
Putin godišnji praznik Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu 9. svibnja pretvara u proslavu ruske imperijalne agresije.
U ratu kao što je ovaj, što uopće znači riječ - pobjeda?
Pa neka 9. svibnja, Dan Europe, bude “Dan Ukrajine” , organiziranjem mirovnih skupova diljem svijeta, kako bi se demonstriralo globalno odbacivanje Putinove toksične ideologije.
Začinjene letom "zrakoplova sudnjeg dana" na nikad čudnijoj paradi.

#LetsMakeMay9UkraineDay
#GlasnostGone
#WhatCulture

Oznake: Slava Ukraini

Ideje muškosti koje su se aktivirale i propagirale u borbi protiv terorizma sedamdesetih godina, proizašle su iz "kulture organizirane modernosti", u kojoj se muški subjekt očitovao kao "radikalno deemocionaliziran", kao "činjenično-racionalan kao i kolektivno- orijentirana osobnost".

Prilično je nevjerojatno kako su se posljedice "muškosti" koju su oblikovali vojnici spojile s afektivnim strukturama “kulture zaposlenika”, u kojoj su agresivnost i pribjegavanje fizičkom nasilju bili potisnuti.

Suvremena ljevičarska, "mužjačka" kritika muške "emocionalne hladnoće" lako bi se mogla primijeniti na neke vodeće ljude.

Na lijevoj sceni toplina, osjetljivost i emocionalnost doživljavani su kao orijentiri za mušku subjektivnost koji gledaju u budućnost, dok su neki željeli prevladati „disciliniranje tijela, vojničku grubost u ophođenju prema sebi i drugima, herojsko zaštitničko ponašanje prema ženi”.

To otvara širok raspon novih perspektiva. S jedne strane, proširuje se znanje o složenim interakcijama između sukobljenih aktera.

S druge strane, ova perspektiva omogućuje diferencirane uvide u specifičnosti određenog razdoblja, u kojemu su društveni i kulturni razvoj postali dinamični, ali u isto vrijeme naišli na starije slojeve iskustva, koji su u današnjoj situaciji ponovno eksplicitni i ažurirani.
(Andreas Rekwitz; 2010.)
Život je binaran.
Ili si "0" ili si "1". (mural)

Oznake: Plenky & Zoky