marchelina

29.05.2009., petak

....



nešto neizrecivo ti prhne kroz dušu
pomisliš
cvjetaju stabla
a perivoj je tako dug
i po njemu hodaš sama.
Sjetiš se dana
kada si postala žena
odonda si buktinja
plamtiš kao..kao...
nema te riječi
potreba nimfi za nježnošću
ionako je nemjerljiva.

<< Arhiva >>