marchelina

23.02.2012., četvrtak

Struji struja

Moran priznat da san se pripala kad san neki dan na nekom znanstvenon portalu pročitala da je iz svjeckih oceana nestala neka Sjevernoatlantska struja. Kako nestala? Lipo, kažu, uništili smo cilu biološku ekološku i sve ostale ravnoteže Zemlje i Sjevernoatlantska struja jednostavno više ne postoji. I eto na. Sad još nek nam ukinu i jeftinu struju i gotovi smo.
To bi mi bija još veći problem od Sjevernoatlantske struje, moran priznat, pogotovo sad kad san napokon zapantila kad počinje i kad završava ta jeftina struja.

Doduše, nije bilo teško ni zapantit jer čim padne noć, cila mi se zgrada počne trest. Judi dočekaju jeftinu struju i ukjuče sve moguće mašine za robu, za suđe, ventilatore, fenove, miksere, bojlere, pećice, kalolifere itd. Znan neke šta više ni frižider ne uključuju po danu, nego samo po noći. Zbog toga spizu prije večeri i ne kupuju, nego idu u dućan okolo 10 uri navečer jerbo je ovi imperijalizam iša na ruku običnon čoviku i svaki dan sve više produžava radno vrime u trgovačkin centriman zbog usklađivanja rada tih istih centara sa radom naših frižidera.

Sve u svemu, stvari idu naboje. Sad samo triba vidit šta će bit sa mljekariman i oćedu li Splićani stvarno smijenit gradonačelnika. Šta se tiče mljekara, ništa ne razumin, a kako san vidila ne razumi ni pola nacije barem. Neki govoru da ovi prosvjeduju iz političkih razloga i da lažu u vezi sa nekim ciframa, a drugi ih opet podržavaju. Tako je i sa slučajem smjenjivanja Keruma. Jedni ga više ne mogu podnit i zalažu se za to da ga se šta prije smijeni, a drugi...dobro, drugih nema.

Sve više se čuju i kritike na račun SDP-a, di se opet stvaraju dvi struje, ne skupa i jeftina, nego ona šta smatra da nas je SDP privarija, i ona druga struja šta misli isto šta i prva ali bi prije crkla nego to priznala.

Imala bi ja još štagod za reć ali kad je skupa struja konpjutor palin samo za brejking njuzove, sve ostalo more pričekat noć. Ili sljedeće izbore.
- 16:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.02.2012., utorak

Bijednici obični

Ae. Sve kao neće, a pola se nacije bavi Severinom i njenim majčinstvom. S obzirom da sam višestruko "umrežena" nisam mogla izbjeć ni vijest o tome, a, na moju veliku žalost, ni komentare, što na Facebooku, što ispod te vijesti. Znala sam unaprijed kakvi će bit komentari, ali me neki perverzni mazohizam natjerao da se uvjerim u moje crne slutnje o stanju svijesti jednog prosječnog čitatelja/čitateljice hrvatskih portala.

Teško mi se u ovom trenutku odlučit pa reć jesu li bolesniji komentari muškaraca ili žena. U prosjeku, recimo od sto komentara, devedesetdevet su toliko debilni da se čovjek, (pa makar bio i Hrvat, znači naviknut), jednostavno zaprepasti. Onaj jedan komentar koji nije debilan ga isto zaprepasti, jer već izgubi svaku nadu da među tom bagrom postoji iti jedno normalno ljudsko biće.

Hrvatske muškarčine, ah, te naše moralne vertikale, napljucaše se i isprazniše brate do te mjere da im najmanje iduće dvije godine neće trebati raditi ono čime se inače najčešće i bave, a za što ne postoji pristojan izraz, (osim medicinski, al' mi nije dovoljno jak) pa ga neću spominjati. No, dotična im omiljena, i jedina preostala radnja se najčešće odvija u samoći njihovih frustriranih životića, i za nju im ne treba ni mozak, ni žena, samo njihova junačka hrvatska desnica. Ili ljevica, votevr. I nešto malo izgladnjelih im hormona. Jer, da bi čovjek toliko mržnje izrigao na ženu koja mu

pod a) nije ništa u životu ukrala ni skrivila

pod b) koja mu nije ništa u rodu, pa dakle njen "nemoral" nema nikakvog utjecaja na njegov smjerni i pošteni život

to može biti potaknuto samo dvjema stvarima:

1. ili je taj... stvor (ne mogu reći muškarac jer muškarca zamišljam kao nekog s mudima, a muškarac s mudima teško da će skriven iza nekog idiotskog nicka pljucati po bilo kome a kamoli po ženi koja s njegovim životom nema veze i to u trenutku kad ta žena donese na ovaj tužni svijet jedan novi život), obični psihopata, poremećena bljedunjava mlohava čovječja ribica puna gorčine i vjerojatno zlostavljana u djetinjstvu

2. vidi pod jedan

Počevši od onoga da se Severinu s posebnim guštom naziva "kurvom", preko toga da je se unaprijedi u "srpsku kurvu", pa do nevjerojatno imbecilnih komentara u vezi malog dječaka koji se rodio, unatoč tome što se nije trebao roditi, jer mu majka nije dovoljno nacionalno osviještena i moralna. Naime, to što nije moralna i "poštena žena" bi joj još nekako i oprostili (ne bi, al' hipotetski gledano), ali to što se na kraju odlučila udati za nekoga mrske im vjere i nacije, e, to joj neće oprostiti nikada. To što je "kurva", dakle, ne bi bilo ni upola toliko za osudu da je hrvatska, naša kurva. Ali pošto udajom za Srbina postaje srpska kurva, e, to je bogme najteži smrtni grijeh. Jer, našim, hrvatskim kurvama se može oprostiti, i hrvatska kurva nije baš ono, ajmo reć skroz kurva, dok god je nacionalno osviještena. Isto kao što hrvatski lopovi nisu baš toliko lopovi, i isto kao što hrvatski ratni zločinci UOPĆE nisu zločinci.

Na stranu to što je pojam "kurva" poprilično relativna stvar, ono što me fascinira je to što se netko UOPĆE toliko bavi tuđim životom. Na stranu i to što se slažem s tim da portali pretjeruju s praćenjem Sevinih ljubavnih, trudničkih i posttrudničkih aktivnosti i da je to vijest koja, naravno, nije vijest. Ali, s druge strane, urednici tih portala znaju jako dobro da će se ispod takve "vijesti" bogami nakotiti popriličan broj komentara onih koje "ta vijest ne zanima" pa će, (ti isti koje Sevin život ne zanima, jel'te) da bi tu tvrdnju potkrijepili, posegnuti za pretresanjem Sevinog života i karijere, te njenih upitnih (blago rečeno) nacionalnih i domoljubnih težnji.

Da se vratim na "kurvu". Ljudi moji, objasnite mi, pobogu, zašto vas je toliko briga s kim, kad, gdje i koliko točno puta je bilo koja žena, a koja nije vaša, spavala? I zašto vam je bitno da li je ili nije objavila pornić? I zašto vam je bitno, uopće, bilo što u vezi nje? Ne znate? E pa, ja znam. Zato što su vaši mali životi toliko dosadni i isprazni da im neku minimalnu dozu smisla možete dati samo i isključivo kad možete naći nekog čiji je život, po VAŠEM mišljenju, još dosadniji i isprazniji. Uzvisiti vaše bijedne živote možete jedino, jedino tako da nekoga uvrijedite, ponizite, kamenujete, dragi moji plemeniti, pošteni, bezgriješni ljudovi.

Dalje, sudeći po općoj moralnoj zgroženosti koju iskazujete, dalo bi se pomisliti da ste nekakvi nazovi vjernici tj. kršćani. tj. katolici. U stvari, kad malo bolje razmislim, sudeći po vašoj zgroženosti, vjerojatno niste samo kršćanski vjernici, nego kršćanski sveci. Sigurna sam da ni jedan od vas nije nikada potajice uživao u nijednom porniću, a kamoli prevario svoju zakonitu. A znate li tko se najviše nabacuje prljavštinom na drugog čovjeka? Pa, onaj tko te prljavštine u sebi ima na tone.

Dakle, pošto ste kao nekakvi vjernici, moram vas pitati, eto, čak bez osude, nego mi izazivate znatiželju: kako je moguće da imate hrabrosti tako i toliko pljucati na jedan novi život? OK, taj novi život je dobio sramotno, nehrvatsko ime, ali ipak? Nije vas strah od Boga? Evo, ja nisam vjernica, ali kad vas čujem, uhvati me strah od Boga. U vaše ime. Pomislim, naime, da će vam se tolika zloba nekako vratiti. Jer pljucate po najsvetijem. Po jednoj majci, u njenom najsvetijem trenutku.

A tek ženski komentari? Pokušavajući naglasiti koliko je nakaradno da se na sva zvona piše i priča o Severininom porodu, počnu iznositi detalje o vlastitim si časnim porodima, pa idu tako daleko da eto, javno, opisuju sve muke koje su prošle, pokušavajući tako valjda retroaktivno dobiti neko priznanje, neki počasni Red Danice trudnice majke kraljice, šta li?

Da ne pričam o onima koje su si dale truda i izlistale sva moguća lijepa, tradicionalna dalmatinska imena koja bi sasvim sigurno Severini dala barem malko ljudskog digniteta i oprala joj ukaljani obraz. Jer je, naime, jako, jako važno kako će se Severinino dijete zvati. Iako nam, naravno, uopće nije važno ništa u vezi nje.
Još jednom sam potvrdila ono što odavno znam: nitko prema jednoj ženi ne može biti toliko zloban kao druga žena.

Meni, recimo, nije važno ni što Severina radi, niti s kim spava, niti zašto radi bilo što u životu. Ona me ne hrani, ne oblači, o njoj i njenim postupcima ne ovisi niti jedan segment mog života. I nemam je potrebu ni pljucati, niti joj se rugati. U biti, kad malo bolje razmislim, skoro sam pa sigurna da bi mi kava s njom bila puno zabavnija i ljudskija od kave s bilo kojim od svetaca koji po njoj rigaju.

Ali, da ponovim, mene Severina zaista ne zanima. Ni kao pjevačica, ni kao žena, majka, estradnjakinja. Da mi se kojim slučajem njena muzika sviđa, slušala bih je ali me opet i dalje ne bi zanimalo s kim dijeli svoje noći i dane. To je, (znam, ovo će mnoge iznenaditi) - potpuno njena stvar.

I mislila sam da zbog toga ovo neću nikad reći, ali vi ste me, moralna gospodo motivirali, pa ću ipak reći:

Seve, čestitam ti, drago mi je što si rodila malog zdravog sina. I ja sam majka, pa znam koliko je to važno.
I, da, mislim da ima divno ime.
- 20:48 - Komentari (40) - Isprintaj - #

18.02.2012., subota

Natural born anonymous

S obzirom da je mom Dječaku večeras maturalni ples, glavom mi prolaze najposebnijii trenuci iz njegovog školovanja. Bilo ih je puno, ali izdvajam ovaj:

Jedan dan učiteljica je, nezadovoljna stanjem ocjena i svega ostalog, održala "Sat razredne zajednice", kojeg je započela podužim monologom u stilu:"Ne valjate, loši ste, grozni, bla, bla, bla...".

Mali stvorovi su samo sjedili, poklopljeni osjećajem krivnje, u tišini.

Razrednica, poželjevši čuti potvrdu vlastitih navoda, prozove predsjednicu razreda, malu Milicu. To je, s razredičine strane, bila igra na sigurno. Naime, mala Milica je bila od one djece koja su zarana shvatila da, za uspješno funkcioniranje s odraslima, treba samo biti poslušan i davati im upravo ono što znaš da od tebe očekuju. Mala Milica bila je uspješan proizvod sistema. Za nju, autoriteti su uvijek bili u pravu. Ili, još bolje, slagala se s njima čak i ako je, kojim slučajem, mislila da nisu u pravu. Zato je i bila predsjednica razreda.


- Dakle, Milice, evo, što ti, kao predsjednica razreda, misliš? Kakav ste vi razred?

- Ovaj...mi smo...mi smo strašno lijeni, učiteljice.

- Tako je, Milice! I kakvi ste još?

- I..i još smo...(Milica je grozničavo u sjećanje prizivala sve epitete koje je slušala još od vrtićke dobi, što od autoriteta van kuće, što od roditelja) ...ovaj, i još smo...razmaženi, učiteljice!

- Bravo, Milice, bravo! i, kakvi ste još?

- Nezahvalni! Tvrdoglavi! Bezobrazni! Niškoristi! (Milicu je krenulo, tako je to, čovjek zna postat nevjerojatno kreativan u pokoravanju sistemu)

Učiteljica je bila jako zadovoljna. Ponosna. Eto, ova mala pametnica, to je mladež kakvu ova zemlja treba. Uvažavanje onih koji ti kontroliraju život, do zadnje kapi krvi. Milica nikada neće dovesti u pitanje savršeni, skladni ritam rada kotačića sistema. Takvi kao mala Milica nikada neće postavljati suvišna pitanja. Jednog dana, ovakve male Milice biti će majke. Koje će, bez suvišnih pitanja, odgajati još i još i još poslušnog topovskog mesa.
Takvi kao Milica će, recimo, u slučaju da pola stanovništva ove zemlje jednog dana bude gladno i bez posla, vjerovati kad im vlasti počnu objašnjavati da su siromašni i gladni zato što su lijeni, a ne zato što ih je ta, i sve prethodne vlasti, bezočno pokrala.


- Odlično, Milice, odlično! Možeš sjesti.

Milica se, sva zajapurena, skljoka u svoju stolicu.

Učiteljica je uprla oštri pogled u posramljeni, snuždeni razred.

- A sad, kad smo čuli kakvi ste, da vidim, što vi imate reći o ovoj situaciji. Ha? Što trebamo napraviti?

Grobna tišina.

A onda je Dječak digao ruku.

- Reci, Krešo? Čuli smo svi Milicu. Što, dakle trebamo napraviti?


Čvrstim glasom, ozbiljno zaronivši u problem, Krešo je odgovorio:

- Mislim da trebamo smijeniti predsjednicu razreda, učiteljice.
- 10:57 - Komentari (16) - Isprintaj - #

14.02.2012., utorak

Mirno ti more.


Fališ...




(Split, 14. veljače 1923. - Split, 25. listopada 1995.)
- 13:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.02.2012., srijeda

Dalmacijo, lopaton pritrujena

"Svi građani koji su izlazili vani, a nisu imali potrebe izlazit su sami odgovorni ako im se nešto desilo. Nadalje, ako se radi o starijim sugrađanima, pa svi stariji bi trebali imat ili svoju djecu, a djeca su po zakonu dužna da skrbe o roditeljima, a ukol'ko nemaju djecu, onda su mogli imat nećake ili nećakinje i tijekom života uspostavljat s njima korektne odnose, a ako nemaju nećake i nećakinje, a onda imaju susjede pa su trebali gradit dobrosusjedske odnose". Nevenka Bečić, božemiprosti.

Je, malo je nezgodno ovo šta nan se bidnomu Splitu događa zadnjih dana, ali, nije svako zlo za zlo. Da nije bilo sniga i leda, Splićani bi do kraja života živili u mraku neznanja i mislili bi da su in za slomljene ruke i noge krivi snig i led, a ne njihova potpuna egzistencijalna nesnalažljivost.

Zato ja iman duboku potribu izrazit zahvalnost svima koji su nas prosvitlili. Pa idemo redom.

Ka prvo, od srca se zahvaljujen Nevenki The Veličanstvenoj Bečić šta nan je skrenila pažnju na nekoliko krucijalnih stvari:

1. Stariji judi koji nemaju dicu - a lipi moji, prvo ste bili neoprezni i ostarili, a to van nije bilo dovojno nego ste ostarili a da potomke niste izrodili. Drugin ričima, ako ste se kroz život i seksali, radili ste to skroz protivno katoličkom ćudoređu. Em ste bili nereproduktivni, em ste takvi, nerasplođeni, još i ostarili. Ako već imate obraza takvi stari i sramotno sami živit u našomu gradu, onda bar imajte malo obraza i, ka i homoseksualci, budite stari i sami doma između svoja četri zida i nemojte nam paradirat po ulicama.

2. Korektni odnosi sa nećacima i susidima - do neki dan, Split je bija grad u kojome judi tradicijonalno nisu komunicirali ni sa rodbinom, ni sa susidima. Tipična scena iz splitskog nebodera: čovik sretne susida na skalama, ovi mu reče "Dobar dan susid!", a ovi mu odbrusi "Daj odjebi, šta ćeš ti meni dobardan, ka da je vanka minus deset?"

Jednostavno, takva nan je bila klima - more, sunce i vrućina. Jebiga, za ić na more kupat se, čoviku ne triba rodbina ni susidi. Japanke na noge moš navuć sam, šugaman priko ramena moš pribacit sam, itnit se u more moš sam, zatvorit škure poslin ručka moš sam, skuvat šalšu i manistru i pojist je moš sam i koji će ti kua onda nećaci i susidi? Dobro, u našoj samoopstojnosti nas je jedino znala ometat rodbina sa kontinenta koja je baš liti insistirala na učvršćivanju rodbinskih veza sa Dalmacijon, a posebno onim njenim dilom koji posjeduje vikendice na obližnjim otocima, ali zato su nas bar zimi ostavjali na miru, i nije ih bilo ni za vidit ni za čut.

3. Za šta još služi rodbina: kad na primjer na televiziji slušaš idiota i sav očajan pomisliš "Gluplje od ovoga ne može", televizija ti onda na ekran dovuče rodbinu od idiota e da bi ti dokazala da ipak može. Za to je jako korisno imat rodbinu. Ako naprimjerice u društvu ispadneš debil, dovučeš brata, sestru ili nećaka i pustiš ga da govori, a onda se nabeljiš svima i slavodobitno zapivaš "Mislili ste da san ja tup? A šta SAD kažete? Jel' van sad jasno da san ja u stvari obitejski lumen?"

4. Hvala Nevenki šta je napokon otvorila oči Splićanima i objavila činjenicu koja ih je šokirala i uzdrmala, ali sa kojon će se kad tad morat pomirit - u Splitu, naime, osim Marmontove i Rive, postoji JOŠ ulica! Eeeee, da je ovo bilo znat onima šta su se slomili na Marmontovoj i Rivi i šta sad ležu na kirurgiji! Da in je ovo bilo znat, pa do svojih radnih mista npr. na Mejama ić priko Sućidra i Mertojaka! Koliko bi udova bilo spašeno! A je, činjenica je da Splićani nisu znali da u Splitu ima toliko ulica. Šta se njih tiče, u Splitu postoje samo Marmontova, Riva, i dvi-tri ulice koje i ne zovu pravim, domojubnin imenima nego ih nazivaju "bivše". Znači, Bivša Prvoboraca, Bivša Solinska, i par punktova koje nazivaju "starim". Tako imamo punkt "kraj Stare Slobodne", punkt "kraj nove Slobodne" , kasnije preimenovan u punkt "kraj stare Nove Slobodne" i na kraju treći punkt stare nove Slobodne, nakon trećeg i vjerojatno ne zadnjeg preseljenja iste, kojeg popularno nazivaju "pripizdinom", ali taj punkt nije u gradu pa se ne važi.
Nakon ovih spoznaja Splićani su poslušali Nevenkin savjet i obnovili i učvrstili rodbinske odnose sa nećaciman iz Dalmatinske zagore. To nije zato šta in je najedanput stalo do međujudckih odnosa nego zato šta ovi šta živu na brdu i iza brda imaju boji pogled na grad pa nan mogu javjat kad negdi nikne nova ulica. Jebiga, kakoš vidit novu ulicu kad naprimjer stojiš nasrid Marmontove?

Osjećan također neopisivu potribu zahvalit se empatičnim prijatejima sa kontinenta, posebice Zagrepčanima, koji su nas Splićane suočili sa vlastiton nan linošću i neorganiziranošću. Naime, kad su moji Splićani pokušali svima zamazat oči tvrdeći da nemaju lopate, braća iz unutrašnjosti zemlje su nas razotkrila i dokazala:

Kaj, većina građana Splita nema lopate!? Čudaci! Žive recimo u neboderu, na 15. katu a ne drže lopatu u kući. A predmnijeva se da čoviku koji živi u gradskom neboderu više od svega u životu triba lopata.

- Npr., ako je stanar nizak rastom, može upotrijebit dršku lopate za s njome dobavit botun kojim se doziva lift.

- Ili, zamislimo posve moguću situaciju - zaglave ti se vratašca od poštanskog sandučića. Čime ćeš ih odglavit? Pa, lopatom, naravno.

- Treća hipotetska, a jako moguća situacija- sleti ti golub na sušilo za robu na balkonu. S čime ćeš ga opizdit? Pa, lopatom, naravno.

- Četvrta hipotetska, a jako moguća situacija - padnu ti roletne. S čime ćeš ih poduprit? Pa, bogamu, zna se zašta služe lopate.

- Peta hipotetska, a jako moguća situacija - lito je. Vanka tristosan stupnjova u ladu. Dovukli ste iz dućana lubenicu od deset kila. Sa čime ćete je rascipat? Pa naravno, sa lopaton koja van visi u kužini odma kraj kuhinjskih krpa i kacijola.

- Šesta istina o kojoj svi šutite: jel' vi Splićano STVARNO mislite da mi sa kontinenta ne znamo sa čime vi tučete bakalar prije nego šta ga skuvate? Pokušavate nas uvjerit da to izvodite sa baton za meso, ili, ahahahahaha, navodno "močite" bakalar dva dana u vodi da omekša? Moš mislit! Daklem, sa čime tučete bakalar, a? Ne pravite se da ne znate odgovor, Splićani.

Zagrepčani su si dali truda i pročačkali povijesne knjige i dokumente te otkrili zapanjujući podatak: prva verzija dalmatinskog grba na sebi u stvari nije imala tri leoparda, niti tri lava, niti tri tovara, nego tri, pogodite šta? Tri lopate!
Prema tome, to vaše "Nemamo lopate" je stvarno smiješno. Prozirni ste.

Zagrepčani su također napokon dobili čvrsti dokaz o splitsko-dalmatinskoj nečuvenoj lijenosti, jer je lijenost jedini razlog zbog kojeg dotični nisu sami čistili svoje ulice. Ja san neki dan doduše prošla kroz centar grada i tamo naletila na cile grupe judi koje čistu isprid svojih kuća a i dalje od njih, ali to stoposto nisu bili Splićani nego Zagrepčani koji su navratnanos iz metropole doletili pokazat nan kako se to radi. Eto, takvi su ti moji Splićani, draže in je zajebavat se po hitnom kirurškom nego uzet stvar u svoje ruke. Zavidin Zagrepčanima, eno, kod njih svaku zimu isto svi zatečeni zimom, ali za razliku od Splita tamo nikad nema judi koji padaju. Judi jednostavno znaju odat.

Na stranu plemenitost naših kontinentalnih prijateja, po gradu se počelo šuškat da gradcke ulice nisu čišćene jerbo da je to bija najelegantniji način da se grad riješi urbanih Jugoslavena. Naime, ako su oni urbani, narafski da ne znaju odat po ulicaman u sniježnin ruralnin uvjetiman. Tako da su vjerojatno svi ovi šta su pali iz one skupine koje bi se grad ijonako bija rado riješija, a snig je pomoga da to bude izvedeno na politički korektan način. Tako je vuk sit, koza cijela, i kirurgija puna.

I još nešto šta me dirnilo i izazvalo provalu mog osjećaja zahvalnosti. Nevenka nan je, bogjojdasrićuizdravlje, svima otvorila oči i ukazala na čudnu, pomalo i perverznu naviku Splićana da po gradu hodaju služeći se, helou, gradskim ulicama!? OK, znamo da Split ima reputaciju najluđeg grada na svitu, znamo da za gradonačelnika imate...hm, kogavećimate, ali to ne znači da si možete dopustit baš sve! Namisto da po gradu odate hopsajući sa krova na krović, sa jedne kante za smeće na drugu, ili da, naprosto, ka i svi normalni judi na svitu jednostavno levitirate, vi odate po ulicama? I po Rivi? Pa dobro, šta mislite zašto smo van digli ona višala na Rivi? Jel bilo teško zavezat lijane po njima i tako se pribacit recimo sa jednog kraja Rive na drugi? Jebalo vas hodanje , davasjebalo!
- 13:02 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>