Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/matejuska

Marketing

Dalmacijo, lopaton pritrujena

"Svi građani koji su izlazili vani, a nisu imali potrebe izlazit su sami odgovorni ako im se nešto desilo. Nadalje, ako se radi o starijim sugrađanima, pa svi stariji bi trebali imat ili svoju djecu, a djeca su po zakonu dužna da skrbe o roditeljima, a ukol'ko nemaju djecu, onda su mogli imat nećake ili nećakinje i tijekom života uspostavljat s njima korektne odnose, a ako nemaju nećake i nećakinje, a onda imaju susjede pa su trebali gradit dobrosusjedske odnose". Nevenka Bečić, božemiprosti.

Je, malo je nezgodno ovo šta nan se bidnomu Splitu događa zadnjih dana, ali, nije svako zlo za zlo. Da nije bilo sniga i leda, Splićani bi do kraja života živili u mraku neznanja i mislili bi da su in za slomljene ruke i noge krivi snig i led, a ne njihova potpuna egzistencijalna nesnalažljivost.

Zato ja iman duboku potribu izrazit zahvalnost svima koji su nas prosvitlili. Pa idemo redom.

Ka prvo, od srca se zahvaljujen Nevenki The Veličanstvenoj Bečić šta nan je skrenila pažnju na nekoliko krucijalnih stvari:

1. Stariji judi koji nemaju dicu - a lipi moji, prvo ste bili neoprezni i ostarili, a to van nije bilo dovojno nego ste ostarili a da potomke niste izrodili. Drugin ričima, ako ste se kroz život i seksali, radili ste to skroz protivno katoličkom ćudoređu. Em ste bili nereproduktivni, em ste takvi, nerasplođeni, još i ostarili. Ako već imate obraza takvi stari i sramotno sami živit u našomu gradu, onda bar imajte malo obraza i, ka i homoseksualci, budite stari i sami doma između svoja četri zida i nemojte nam paradirat po ulicama.

2. Korektni odnosi sa nećacima i susidima - do neki dan, Split je bija grad u kojome judi tradicijonalno nisu komunicirali ni sa rodbinom, ni sa susidima. Tipična scena iz splitskog nebodera: čovik sretne susida na skalama, ovi mu reče "Dobar dan susid!", a ovi mu odbrusi "Daj odjebi, šta ćeš ti meni dobardan, ka da je vanka minus deset?"

Jednostavno, takva nan je bila klima - more, sunce i vrućina. Jebiga, za ić na more kupat se, čoviku ne triba rodbina ni susidi. Japanke na noge moš navuć sam, šugaman priko ramena moš pribacit sam, itnit se u more moš sam, zatvorit škure poslin ručka moš sam, skuvat šalšu i manistru i pojist je moš sam i koji će ti kua onda nećaci i susidi? Dobro, u našoj samoopstojnosti nas je jedino znala ometat rodbina sa kontinenta koja je baš liti insistirala na učvršćivanju rodbinskih veza sa Dalmacijon, a posebno onim njenim dilom koji posjeduje vikendice na obližnjim otocima, ali zato su nas bar zimi ostavjali na miru, i nije ih bilo ni za vidit ni za čut.

3. Za šta još služi rodbina: kad na primjer na televiziji slušaš idiota i sav očajan pomisliš "Gluplje od ovoga ne može", televizija ti onda na ekran dovuče rodbinu od idiota e da bi ti dokazala da ipak može. Za to je jako korisno imat rodbinu. Ako naprimjerice u društvu ispadneš debil, dovučeš brata, sestru ili nećaka i pustiš ga da govori, a onda se nabeljiš svima i slavodobitno zapivaš "Mislili ste da san ja tup? A šta SAD kažete? Jel' van sad jasno da san ja u stvari obitejski lumen?"

4. Hvala Nevenki šta je napokon otvorila oči Splićanima i objavila činjenicu koja ih je šokirala i uzdrmala, ali sa kojon će se kad tad morat pomirit - u Splitu, naime, osim Marmontove i Rive, postoji JOŠ ulica! Eeeee, da je ovo bilo znat onima šta su se slomili na Marmontovoj i Rivi i šta sad ležu na kirurgiji! Da in je ovo bilo znat, pa do svojih radnih mista npr. na Mejama ić priko Sućidra i Mertojaka! Koliko bi udova bilo spašeno! A je, činjenica je da Splićani nisu znali da u Splitu ima toliko ulica. Šta se njih tiče, u Splitu postoje samo Marmontova, Riva, i dvi-tri ulice koje i ne zovu pravim, domojubnin imenima nego ih nazivaju "bivše". Znači, Bivša Prvoboraca, Bivša Solinska, i par punktova koje nazivaju "starim". Tako imamo punkt "kraj Stare Slobodne", punkt "kraj nove Slobodne" , kasnije preimenovan u punkt "kraj stare Nove Slobodne" i na kraju treći punkt stare nove Slobodne, nakon trećeg i vjerojatno ne zadnjeg preseljenja iste, kojeg popularno nazivaju "pripizdinom", ali taj punkt nije u gradu pa se ne važi.
Nakon ovih spoznaja Splićani su poslušali Nevenkin savjet i obnovili i učvrstili rodbinske odnose sa nećaciman iz Dalmatinske zagore. To nije zato šta in je najedanput stalo do međujudckih odnosa nego zato šta ovi šta živu na brdu i iza brda imaju boji pogled na grad pa nan mogu javjat kad negdi nikne nova ulica. Jebiga, kakoš vidit novu ulicu kad naprimjer stojiš nasrid Marmontove?

Osjećan također neopisivu potribu zahvalit se empatičnim prijatejima sa kontinenta, posebice Zagrepčanima, koji su nas Splićane suočili sa vlastiton nan linošću i neorganiziranošću. Naime, kad su moji Splićani pokušali svima zamazat oči tvrdeći da nemaju lopate, braća iz unutrašnjosti zemlje su nas razotkrila i dokazala:

Kaj, većina građana Splita nema lopate!? Čudaci! Žive recimo u neboderu, na 15. katu a ne drže lopatu u kući. A predmnijeva se da čoviku koji živi u gradskom neboderu više od svega u životu triba lopata.

- Npr., ako je stanar nizak rastom, može upotrijebit dršku lopate za s njome dobavit botun kojim se doziva lift.

- Ili, zamislimo posve moguću situaciju - zaglave ti se vratašca od poštanskog sandučića. Čime ćeš ih odglavit? Pa, lopatom, naravno.

- Treća hipotetska, a jako moguća situacija- sleti ti golub na sušilo za robu na balkonu. S čime ćeš ga opizdit? Pa, lopatom, naravno.

- Četvrta hipotetska, a jako moguća situacija - padnu ti roletne. S čime ćeš ih poduprit? Pa, bogamu, zna se zašta služe lopate.

- Peta hipotetska, a jako moguća situacija - lito je. Vanka tristosan stupnjova u ladu. Dovukli ste iz dućana lubenicu od deset kila. Sa čime ćete je rascipat? Pa naravno, sa lopaton koja van visi u kužini odma kraj kuhinjskih krpa i kacijola.

- Šesta istina o kojoj svi šutite: jel' vi Splićano STVARNO mislite da mi sa kontinenta ne znamo sa čime vi tučete bakalar prije nego šta ga skuvate? Pokušavate nas uvjerit da to izvodite sa baton za meso, ili, ahahahahaha, navodno "močite" bakalar dva dana u vodi da omekša? Moš mislit! Daklem, sa čime tučete bakalar, a? Ne pravite se da ne znate odgovor, Splićani.

Zagrepčani su si dali truda i pročačkali povijesne knjige i dokumente te otkrili zapanjujući podatak: prva verzija dalmatinskog grba na sebi u stvari nije imala tri leoparda, niti tri lava, niti tri tovara, nego tri, pogodite šta? Tri lopate!
Prema tome, to vaše "Nemamo lopate" je stvarno smiješno. Prozirni ste.

Zagrepčani su također napokon dobili čvrsti dokaz o splitsko-dalmatinskoj nečuvenoj lijenosti, jer je lijenost jedini razlog zbog kojeg dotični nisu sami čistili svoje ulice. Ja san neki dan doduše prošla kroz centar grada i tamo naletila na cile grupe judi koje čistu isprid svojih kuća a i dalje od njih, ali to stoposto nisu bili Splićani nego Zagrepčani koji su navratnanos iz metropole doletili pokazat nan kako se to radi. Eto, takvi su ti moji Splićani, draže in je zajebavat se po hitnom kirurškom nego uzet stvar u svoje ruke. Zavidin Zagrepčanima, eno, kod njih svaku zimu isto svi zatečeni zimom, ali za razliku od Splita tamo nikad nema judi koji padaju. Judi jednostavno znaju odat.

Na stranu plemenitost naših kontinentalnih prijateja, po gradu se počelo šuškat da gradcke ulice nisu čišćene jerbo da je to bija najelegantniji način da se grad riješi urbanih Jugoslavena. Naime, ako su oni urbani, narafski da ne znaju odat po ulicaman u sniježnin ruralnin uvjetiman. Tako da su vjerojatno svi ovi šta su pali iz one skupine koje bi se grad ijonako bija rado riješija, a snig je pomoga da to bude izvedeno na politički korektan način. Tako je vuk sit, koza cijela, i kirurgija puna.

I još nešto šta me dirnilo i izazvalo provalu mog osjećaja zahvalnosti. Nevenka nan je, bogjojdasrićuizdravlje, svima otvorila oči i ukazala na čudnu, pomalo i perverznu naviku Splićana da po gradu hodaju služeći se, helou, gradskim ulicama!? OK, znamo da Split ima reputaciju najluđeg grada na svitu, znamo da za gradonačelnika imate...hm, kogavećimate, ali to ne znači da si možete dopustit baš sve! Namisto da po gradu odate hopsajući sa krova na krović, sa jedne kante za smeće na drugu, ili da, naprosto, ka i svi normalni judi na svitu jednostavno levitirate, vi odate po ulicama? I po Rivi? Pa dobro, šta mislite zašto smo van digli ona višala na Rivi? Jel bilo teško zavezat lijane po njima i tako se pribacit recimo sa jednog kraja Rive na drugi? Jebalo vas hodanje , davasjebalo!




Post je objavljen 08.02.2012. u 13:02 sati.