marchelina
17.05.2009., nedjelja
klik klik klik
     Izgubljen, za stolom, sred oceana mislim o sebi kao o pustoj hridi koja s ruba svijeta tone u dubinu, u to more koje bijase u pocetku i nitko nije mogao ni htio iz njega, stalno je u svemu tiho sumjelo cineci neprekidno isti tajanstveni krug kojim jure Zemlja, Sunce, Zvijezdje, jedan svemir u srazu sa stotinu drugih, jos se ne zna oko cega ukoliko nije ova pisaljka koja razgrce vremena, smije se, ruga, otkrivajuci bolju sliku koja leti istim putem, samo unatrag. Slavko Mihalic |